Stejt department odobrio je zahtev albanske vlade da za 210 miliona dolara kupi dva višecevna raketna bacača HIMARS, šest manjih bacača GMLRS, nišanske uređaje i prateću opremu. Ova prodaja biće finansirana iz zajma SAD, pri čemu Vašington tvrdi da to neće poremetiti odnos snaga u regionu.

Pomoć trojnom savezu

Andrej Mlakar, vojno-politički komentator, smatra da je u pitanju realizacija projekta trojnog pakta Prištine, Tirane i Zagreba, jer se njihove snage opremaju identičnim sredstvima naoružanja.

„HIMARS će sa zakašnjenjem dobiti Hrvatska, dok je Albanija druga zemlja koja će dobiti ove sisteme. Hrvatska će dobiti osam komada, a Albanija će za sada nabaviti samo dva. Ali to se radi zbog unifikacije trojnog saveza, odnosno ujednačavanja vojne opreme. Pošto Albanija i Hrvatska već raspolažu američkim helikopterima Blek hok, a Priština namerava da planira kupovinu transportnih helikoptera Blek hok američke proizvodnje, u principu se radi o unifikaciji vojne opreme i naoružanja triju armija. Odnosno, uslovno rečeno, dve armije i jedne takozvane vojske, odnosno takozvanih Kosovskih bezbednosnih snaga (KBS).“

Uticaj na Srbiju

Na pitanje kako će to uticati na odnos vojnih snaga u regionu, Mlakar navodi:

„Generalno, strateška ravnoteža neće biti poremećena, osim što postoji mogućnost da se, s obzirom na to da albanska vojska već patrolira Kosovom i Metohijom u sastavu KFOR-a, u okviru nekih vežbi raketni sistem HIMARS dopremi čak i na Kosovo i Metohiju. To se, na primer, može dogoditi tokom demonstracionih vožnji kroz Drenicu, uz ovacije i podršku lokalnog stanovništva. Da, to bi predstavljalo bezbednosni problem i direktnu provokaciju Srbije. Srbija ima raketni sistem PULS dometa do 300 kilometara. Ono što je za sada pouzdano jeste da Albanci neće nabavljati polubalističke rakete ATAKMS, već će biti reč isključivo o raketama dometa do 72 kilometra. Ali i takav sistem predstavlja bezbednosnu pretnju Srbiji.“

U tom kontekstu, dodaje Mlakar, reč je zapravo o njihovom pokušaju da odgovore na nabavku naših izraelskih raketnih sistema PULS, što je izazvalo nervozu kod Aljbina Kurtija.

Objašnjenje Vašingtona

„To je samo pokušaj da se na taj način parira Srbiji i smanji njena strateška prednost. I Priština je, u okviru planiranog povećanja budžeta, imala nameru da kupi određene raketne sisteme iz Turske. Tako da mi, u stvari, i dalje prisustvujemo nastavku naoružavanja i opremanja. Hrvatski ministar odbrane najavio je da će Hrvatska i naredne godine izdvajati značajna sredstva za kupovinu naoružanja i vojne opreme, bez obzira na Srbiju. Srbija, s druge strane, i dalje ne odustaje od TTD-a, a Srbija nije najveći problem“, zaključio je Mlakar.

Načelnik generalštaba albanske vojske Arben Kingdži naveo je da je ovo značajan korak u produbljivanju strateškog partnerstva Albanije i Sjedinjenih Država, koji će doprineti jačanju odbrambenih sposobnosti i ispunjavanju obaveza u okviru NATO alijanse.

Stejt department je, objašnjavajući odluku o prodaji oružja Albaniji, naveo da će ova isporuka „poboljšati sposobnost ove države da se nosi sa sadašnjim i budućim pretnjama“, kao i da na taj način doprinese odbrambenim planovima NATO-a.

Šta je HIMARS

Vašington je prodaju novog kontingenta vojne opreme odobrio tačno godinu dana pošto je kompanija „Lokid Martin“ Albaniji isporučila prvu pošiljku protivtenkovskih projektila Džavelin.

Isporuka Džavelina Albaniji deo je paketa američke pomoći vrednog 309 miliona dolara, koliko košta ukupno 1.300 ovih projektila.

Inače, HIMARS je visokopokretni artiljerijski raketni sistem, odnosno američki laki višecevni lanser raketa, konstruisan da brzo ispali precizne rakete velikog dometa i odmah napusti položaj pre nego što neprijatelj stigne da uzvrati.

Umesto klasičnih topova i granata, koristi izmenljive kontejnere (lansirne kutije) koji se nalaze na zadnjem delu oklopljenog vojnog kamiona (6×6).

Šta može da ispaljuje?

Sistemu je potrebno manje od dva minuta da zauzme položaj, ispali rakete i nastavi kretanje, čime izbegava neprijateljske radare i kontrabatiranje. Kada se rakete ispale, ugrađena dizalica na samom vozilu sama skida prazan kontejner i podiže novi, pun kontejner sa pratećeg kamiona.

Ceo proces traje oko pet minuta. Za razliku od starih sovjetskih sistema, poput Grada ili Ognja, koji zasipaju široko područje nenavođenim raketama, HIMARS koristi GPS i inercijalno navođenje. Rakete pogađaju cilj sa odstupanjem od svega nekoliko metara.

U jedan kontejner na vozilu staje različita municija, u zavisnosti od zadatka. Najčešće korišćena municija, dometa do 80-90 kilometara, namenjena je uništavanju komandnih centara, skladišta, radara i PVO sistema.

Zašto je toliko popularan?

Velika taktička raketa dometa do 300 kilometara namenjena je gađanju ciljeva duboko u pozadini neprijatelja.

Najnovija generacija balističkih raketa ima domet veći od 400-500 kilometara.

Glavna prednost sistema HIMARS je njegova masa od oko 16 tona. Dok njegov stariji i teži prethodnik na gusenicama (M270) nosi duplo više raketa, HIMARS je mnogo brži na putevima, jeftiniji za održavanje i dovoljno lagan da može da se prevozi transportnim avionima, poput C-130 Herkulesa, bilo gde u svetu.