Postojanje ogromnih silosnih polja prvi put je otkriveno na komercijalnim satelitskim snimcima 2021. godine. Peking o njima godinama nije javno govorio, ali je sada kineska državna televizija CCTV, u dokumentarcu povodom 99. godišnjice Narodnooslobodilačke vojske Kine, prikazala pripadnika Raketnih snaga koji direktno govori o izgradnji „kuća za rakete“ u udaljenim planinskim i pustinjskim oblastima.

Reč je o vojnom inženjeru Cuj Daohuu, glavnom naredniku prve klase iz jedne brigade Raketnih snaga. On je opisao rad na podzemnim položajima i otkrio da je vojni vrh insistirao da projekat bude završen u roku.

- Mi gradimo kuće za rakete. Svaki položaj koji završimo znači da više naših najjačih oružja može ranije da bude raspoređeno i dostigne borbenu gotovost - naveo je Cuj u dokumentarcu.

Zapadne analize satelitskih snimaka identifikovale su tri glavna kineska silosna polja sa ukupno oko 320 mogućih položaja za interkontinentalne balističke rakete.

Najveće je kod Jumena, u provinciji Gansu, sa oko 120 silosa. Kod Hamija, u Sinđijangu, nalazi se približno 110, dok je na području Julina, u blizini Ordosa u Unutrašnjoj Mongoliji, identifikovano još oko 90.

Razmere su ogromne. Polje Jumen zauzima približno 1.110 kvadratnih kilometara, Hami oko 1.030, a Julin oko 830 kvadratnih kilometara.

Silosi su međusobno razmaknuti po nekoliko kilometara, što znatno komplikuje eventualni pokušaj njihovog istovremenog uništavanja. Protivnik bi za veliki broj odvojenih položaja morao da izdvoji znatno veći broj projektila, a sama polja nalaze se duboko u kineskoj unutrašnjosti, dalje od potencijalnih pravaca udara nego starije kineske baze.

Pre otkrivanja ovih kompleksa Kina je imala relativno malu silosnu komponentu svojih interkontinentalnih snaga i mnogo se više oslanjala na rakete na mobilnim lanserima. Zbog toga se gradnja tri nova polja smatra najvećim pojedinačnim proširenjem kineskih kopnenih nuklearnih snaga do sada.

To, međutim, ne znači da se u svakom od približno 320 identifikovanih silosa trenutno nalazi raketa. Tačan broj popunjenih položaja Peking nije objavio.

Vojni vrh tražio da sve bude završeno na vreme

Posebno je upadljiv deo dokumentarca u kojem Cuj govori o pritisku da se izgradnja ubrza.

Prema njegovim rečima, dok je radio na položajima u zapadnim pustinjskim oblastima Kine i povremeno odlazio u Peking kao delegat na najviša politička zasedanja, stalno mu je postavljano isto pitanje – da li će projekat biti završen u predviđenom roku.

Zbog toga su vojni inženjeri razvijali nove i brže metode izgradnje. Cuj je opisao veoma složeno postavljanje masivnih delova konstrukcije, uključujući podizanje teške centralne komponente iz horizontalnog u vertikalni položaj i precizno spajanje velikih elemenata bez oštećenja.

Sam projekat direktno je povezao sa sposobnošću Kine da sačuva strateško odvraćanje i mogućnost uzvratnog nuklearnog udara čak i ako prva bude napadnuta.

To je posebno važno jer je zvanična kineska nuklearna doktrina i dalje zasnovana na politici da Kina neće prva upotrebiti nuklearno oružje. Peking tvrdi da nuklearni arsenal održava na nivou koji smatra minimalno potrebnim za nacionalnu bezbednost.

Novi silosi zato Kini omogućavaju da protivnika stave pred mnogo složeniji problem: čak i kada bi znao gde se svi položaji nalaze, morao bi da računa sa velikim brojem potencijalnih ciljeva i mogućnošću da deo kineskih raketa preživi prvi udar.