U razgovoru je navedeno da je NBC News izvestio o velikoj šteti koju su iranski projektili i dronovi naneli američkim obaveštajnim objektima i opremi za nadzor širom regiona. Troškovi popravke procenjuju se na milijarde dolara, dok je obim uništenja opisan kao veći od onoga što su američke obaveštajne strukture ranije pretrpele u takvim napadima.

Ali čak ni obnova oštećene infrastrukture ne rešava osnovni problem. Ukoliko ista postrojenja ponovo postanu mete, Vašington mora da odluči da li ima smisla ulagati ogromna sredstva u vraćanje sistema na prethodno stanje.

Lari Džonson ocenjuje da se američko prisustvo u regionu tokom poslednjih šest meseci fundamentalno promenilo i da su SAD praktično potisnute iz dela svojih vojnih baza duž Persijskog zaliva.

Alternativa bi bila premeštanje objekata dublje u unutrašnjost ili njihovo koncentrisanje u Jordanu. Međutim, ni takav raspored više se ne smatra jednostavnim rešenjem, jer se pokazalo da i lokacije udaljenije od obale mogu biti izložene problemima i napadima.

Time se menja strategija koja je decenijama omogućavala Sjedinjenim Državama da održavaju veliku vojnu mrežu neposredno uz najvažnije energetske i pomorske pravce regiona.

Pitanje američkih baza povezano je i sa položajem Izraela. Izrael je u velikoj meri oslonjen na američku političku i vojnu podršku, ali nastavak sadašnjeg sukoba povećava cenu američkog prisustva.

Diplomatsko rešenje zahtevalo bi i pritisak Vašingtona na izraelsku vladu. SAD imaju mogućnost da primoraju Izrael da uđe u ozbiljnije diplomatske pregovore, ali Tramp do sada nije pokazao spremnost da primeni takav pritisak.

Džonson smatra da Amerika više neće moći da ostane u regionu na isti način kao ranije. Ako baze ne budu obnovljene, američka vojna infrastruktura biće fizički manja; ako budu obnovljene, moraće da se pronađe način njihove zaštite od raketnih i dronskih napada koji su već pokazali sposobnost da nanesu veliku štetu.

To istovremeno utiče na zemlje Persijskog zaliva. Saudijska Arabija, Katar, Kuvajt, Bahrein, Oman i druge države sada imaju dodatni razlog da preispituju koliko njihova bezbednost može dugoročno zavisiti od američke vojne infrastrukture.

Zato posledice iranskih udara prevazilaze broj uništenih objekata i cenu njihove popravke. U pitanju je održivost čitavog modela američkog vojnog prisustva koji je decenijama bio jedan od temelja poretka u Persijskom zalivu.