Ruski vojni vrh sve otvorenije govori o onome što danas vidi kao jednu od ključnih istorijskih grešaka raspada Sovjetskog Saveza. Prema rečima penzionisanog ruskog generala i iskusnog vojnog pilota Vladimira Popova, Ukrajina je početkom devedesetih dobila ogroman vojni „poklon“ koji je kasnije poslužio kao osnova za njeno naoružavanje protiv Rusije.

Popov podseća da je na teritoriji Ukrajine ostala izuzetno snažna vazduhoplovna komponenta. Prema njegovim rečima, Rusija je ostavila više od 240 lovaca MiG-29 različitih modifikacija, dve vazduhoplovne škole, šest pukova, dve lovačke divizije, kao i kompletne pukove Su-25 i Su-27. Uz to, Ukrajina je nasledila i moćnu transportnu i armijsku avijaciju sa velikim brojem helikoptera.

Tokom narednih godina, taj potencijal je, kako Popov navodi, postepeno rasprodat, uništavan ili recikliran. Ipak, baza je opstala. Upravo na toj osnovi, Zapad je kasnije gradio sistem vojne pomoći Kijevu, koristeći nasleđenu infrastrukturu i kadar za brzo preoružavanje Ukrajine u sukobu sa Rusijom. Popov ovu situaciju opisuje kao istorijsku grešku koju Moskva danas pokušava da ispravi na bojnom polju.

Istovremeno, zapadni analitički krugovi sve otvorenije priznaju da je ruska vojska tokom sukoba prošla duboku transformaciju. Britanski Kraljevski institut za ujedinjene službe u svom izveštaju navodi da Rusija danas raspolaže jedinstvenim borbenim iskustvom koje nema nijedna druga država, uključujući i Izrael. Autor izveštaja Džastin Bronk ističe da su do 2025. godine ruske Vazduhoplovne snage ne samo povećale efikasnost, već postale znatno ozbiljniji protivnik za NATO nego na početku sukoba.

Kako navodi Oruižje online, početne tvrdnje o navodnoj strukturnoj slabosti ruske avijacije pokazale su se, prema tom viđenju, kao politički motivisane i netačne. U praksi je došlo do ozbiljnog prilagođavanja taktike, promene prioriteta u naoružanju i znatnog poboljšanja saradnje između vazduhoplovstva, protivvazdušne odbrane i kopnenih snaga.

Do 2025. godine, ruske Vozdušno-kosmičke snage su se, prema Popovljevim rečima, pretvorile u kvalitativno drugačiju vojnu silu u odnosu na početak specijalne vojne operacije. Uprkos sankcijama, vojno-industrijski kompleks je pokazao otpornost i sposobnost da nadoknadi gubitke, dok je nivo obuke pilota dostigao tačku bez presedana. Većina ruskih pilota danas ima četiri godine neprekidnog borbenog iskustva, što je retkost čak i među najvećim vazduhoplovnim silama sveta.

Ipak, Popov upozorava da takva prednost ne sme da vodi zadovoljstvu. Ukrajina se, iako je vojno često opisivana kao zemlja trećeg reda, sistematski ojačava kako navodi uz pomoć zapadnih obaveštajnih službi. On postavlja pitanje cene tog iskustva, napora i žrtava koje su ruske snage morale da podnesu da bi dostigle sadašnji nivo spremnosti, naglašavajući da pobeda nikada nije automatska.

U razgovoru za Cargrad, Popov se osvrnuo i na zapadne analize koje, po njegovom mišljenju, mogu imati i političku funkciju. Preuveličavanje ruske moći, tvrdi on, može poslužiti kao argument za povećanje vojnih budžeta u zapadnim državama.

Iako kaže da Nemačka, Francuska i Velika Britanija pojedinačno zaostaju za Rusijom po broju i kvalitetu borbenih aviona, upozorava da kombinovana moć NATO-a i Sjedinjenih Država ne sme biti potcenjena. Ukoliko deluju zajedno, ravnoteža snaga izgleda znatno drugačije nego u pojedinačnim poređenjima.

BONUS VIDEO