Deka
Foto: Printscreen/Printskrin

Šemsu Ibrahimovića (89) iz Bosne zadesila je teška sudbina u starosti. Ceo život je bio vredan radnik, trudio se da izdržava porodicu, a najmanje je mislio na sebe. Nikada nije ni slutio da će mu se život tako okrenuti i da će na kraju biti proteran iz kuće koju je sagradio za decu.

„Ako ikada nekome želiš zlo, zakuni mu se da nema mira u svojoj kući. Ja sam to doživeo“, započinje svoju priču Šemso kroz jecaje i suze. Odrastao je u siromaštvu, a rat je dočekao gladan. „Zimi sam išao bos, jeo sam ostatke kukuruza“, priseća se kroz bol.

Tek kada je godinama radio i stvorio uslove za pristojan život, oženio se i nadao da su pred njim bolji dani. Ipak, njegova supruga je imala urođenu šizofreniju, što on nije odmah shvatio. „Rodila je četvoro dece, dvoje ih ima njenu bolest, a dvoje ne. Užasno sam patio zbog svoje ćerke. Nisam mogao da je smestim u ustanovu jer opština to ne dozvoljava. Nedavno je bila dva meseca na lečenju u Zenici, gde su rekli da nije za dom i da nema težeg pacijenta. Svezali su je i odveli. Htela je da me ubije. Ne možete ni da zamislite koliko je to teško gledati. Srce mi se cepa“, kaže Šemso.

Molio je lekare da ostane na bolničkom lečenju, ali niko ga nije slušao, pa je ćerka vraćena kući. „Kupio sam joj drva, ali celu zimu nije htela da naloži vatru, ne znam ni kako je preživela hladnoću. Nosio sam joj hranu, a ona je odbacivala. Nikada me nije posećivala, ni kad sam bio bolestan i nosim kateter“, priča on.

Još veći problem imao je sa suprugom koja ga je uz pomoć ucena izbacila iz velike kuće. Sedam godina proveo je u pomoćnoj zgradi, bez posete bilo kog člana porodice.

„Imao sam sina, godinu dana starijeg od moje ćerke, koji je stradao u kanalu. Sagradio sam mu automehaničarsku radionicu. Dva puta me je skoro ubio jer sam branio njegovu ženu od batina. Jedva sam ostao živ. Tražio sam spas u srpskim selima da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala“, tvrdi Šemso koji kaže da nema mira ni u starosti.

„Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika, tri godine sam se školovao i položio ispit, vozio sam veliki bager i mogao da radim na svim mašinama. Pet puta sam se selio. Od osamdesetih sam imao dobru platu, a novac sam ulagao u gradnju. Nikad sebi nisam kupio auto, vozio sam bicikl da bih mogao više da stvaram za njih. Imam novca, ali nemam ko da mi pomogne“, priča ovaj tužni starac.

Razmišljao je o odlasku u starački dom, ali i tamo je naišao na probleme. „Šta će biti, nemam pojma. Sve sam podelio deci pre 15 godina. Moja žena je umrla pre četiri godine. Kad sam to čuo, bio sam srećan jer samo ja znam šta sam doživeo od nje. Bio sam u agoniji“, kaže Šemso.

Sada kaže da sam sebi sprema koliko može. „Mučio sam se da ih smestim, a sada nemam mira. Ne biste verovali da čovek može ovako da živi. Nikada nisam hteo luksuz, ali ovo je katastrofa. Živim ovde od januara, od kad me je ćerka oterala sa sprata da sačuvam glavu“, tvrdi on. Dodaje da žali što mu „Bog nije dao normalnu ženu“ s kojom bi mogao normalno da živi.

Gospodin Kenan iz Austrije, saosećajući sa Šemsinom sudbinom, pomogao mu je da ode u dom za stare. „To mi je bio najsrećniji trenutak, konačno sam pronašao mir“, rekao je Šemso.

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading