Uvozio je slike golih žena od čega je napravio milionsku zaradu! Ivo Sanader ima burnu prošlost!

 

Kao što je rekao na prvom suđenju u aferi Fimi-Media 2013. godine, tako je i ove nedelje bivši premijer Ivo Sanader ponovio kako deo pokrića za njegovo navodno bogatstvo pre ulaska u politiku leži u izdašnim honorarima koje je zaradio kao posrednik u prodaji erotskih fotografija.

Tako spominje 600.000 eura koje je, kaže, zaradio sarađujući s "Meyerpressom" čije je uglavnom erotske fotografije pin-up devojaka prodavao Vjesnikovoj press agenciji i na tržištu Jugoslavije, Mađarske, Čehoslovačke, Bugarske... Posledica je to želje bogatog austrijskog jevreja Hansa Meyera da ispita tržište komunističkih zemalja i tamo počne da prodavaje svoje proizvode.

Presudne olimpijske igre
Sanader je Meyera upoznao na jednom balu početkom osamdesetih i ubrzo su dogovorili saradnju. Meyer je tada bio jedan od vodećih poslovnih ljudi u proizvodnji i distribuciji fotografskog materijala za novinska izdanja, a posebno magazine u bojama koji su tada bili hit na tržištu. Preko firme u Salzburgu sklapao je ugovore s autorima među kojima je bilo i uglednih novinara, fotoreportera, naučnika, književnika koji su njemu prodavali naručeni sadržaj, a on ih preko svojih agenata nudio na tržištu novinsko-nakladničkih firmi.

Sanader je pre susreta s Meyerom već bio etablirani novinar, radio je brojne intervjue s poznatim sportistima i izveštavao s 12. Zimskih olimpijskih igara koje su se održale 1976. godine u Innsbrucku. Slao je i nudio svoje tekstove svim zainteresovanim redakcijama, uglavnom Sportskim novostima pa i splitskoj Slobodnoj Dalmaciji sve dok ga nisu počeli da ga odbijaju pod obrazloženjem da skijanje nije nešto za čime bi ludovali čitatelji u Dalmaciji. No, Sanader je Olimpijske igre iskoristio za upoznavanje sportskih novinara i uticajnih poslovnih ljudi.

Među njima i Meyera čiji je pohod na socijalističke zemlje s golišavim fotografijama njegov agent Ivo Sanader započeo u Zagrebu. Vjesnikova press agencija (VPA) i NIŠPRO Vjesnik početkom osamdesetih bili su vodeća nakladničko-novinska kuća s visokotiražnim i inovativnim izdanjima koja nisu zaostajala za sličnima u svetu.

Početne Mayerove sumnje
Da bi bili aktualni na europskom tržištu, kupovali su različite novinske sadržaje, a ono što nisu iskoristili za svoja izdanja distribuirali su po Jugoslaviji. Sanader je znao koji im materijali trebaju i s njima je došao u VPA.

- Radio sam 80-ih godina u VPA, koji se bavio komercijalnim materijalima. Sarađivali smo s agencijama iz Britanije i Švedske, a onda se pojavio Sanader i nudio materijale austrijske press agencije Meyer Press. Bila je to soft erotika, fotografije pin-up devojaka. Budući da se mene tada ništa nije pitalo, ja sam tog finog, pristojnog i uglađenog mladog gospodina odveo kod zamenika glavnog urednika Starta Mariju Bošnjaku i glavnom uredniku Seadu Saračeviću, koji je do 1980. bio glavni urednik Starta, pa su oni nastavili lepo sarađivati - prisetio se Tahir Mujičić, reditelj i dramski pisac, početaka saradnje u knjizi Ivice Radoša “Uspon i pad Sanadera”.

U brojnim tekstovima koji su analizirali prvo suđenje za Fimi-Mediju Sanaderovo svedočenje o sticanju bogatstva u Austriji ostalo je pod velom sumnje oko iznosa koji je mogao zaraditi preprodajom fotografija. Zato smo razgovarali s nekoliko ljudi koji su surađivali s VP-a i radili u nekim od brojnih Vjesnikovih izdanja. Deo njih ne veruje da je Sanader mogao da dođe do 600 hiljada evra zarade od tog posla.

Drugi su pak manje sumnjičavi.

Najviše kontakta sa Sanaderom imali su tadašnji glavni urednici Starta, ali i Milivoj Pašiček, tadašnji glavni urednik Erotike koja je u svojim zlatnim danima imala prosečan tiraž od 300.000 primeraka. Tako je 1988. prosečan tiraž bio 300.204 komada, a četiri godine ranije tek 74.905. Rekord su zabležili 1987. sa 399.698 prodanih primeraka plus 100.000 u Mađarskoj. Dakako, za takav tiražni uspon zaslužne su u fotografije koje im je prodavao Sanader. O tome je Pašiček i svedočio na prvom suđenju. Ovih dana prisetio se još nekoliko detalja o saradnji i susretima s Meyerom.

- Kao direktor i glavni i odgovorni urednik Vjesnikove press agencije, Ivu Sanadera upoznao sam negdje 1983. godine kao predstavnika Mayerpressa iz Salzburga i još nekoliko firmi koje su se bavile proizvodnjom i prodajom raznih žurnalističkih materijala. Sarađivali smo negde do 1990. Uvoz materijala te prirode tada je u kuću Vjesnik išao preko Vjesnikove press agencije (VPA). Sanader je za Mayerpress, firmu koja se vrlo uspešno bavila prodajom, kao i preuzimanjem autorskih prava od izdavača, autora fotografija i drugih publikacija, bio predstavnik za Jugoslaviju i još neke zemlje u okruženju kao što su Mađarska, Bugarska, Rumunska…

Kada smo došli prvi put na razgovor s gospodinom Mayerom, tema su najpre bila erotska izdanja, a on nije verovao da mi u jednoj socijalističkoj zemlji možemo krenuti s Erotikom i potom još s nekim satelitskim izdanjima. Tada je rekao – OK, ako je tome tako, probajte, a novac od prava ide na početku 100 posto Sanaderu. Kada se posao uhodao i Mayer uverio da će od toga biti dobra, koliko znam, dogovorili su se da dele 50:50, kaže Pašiček.

- Koliko se sećam, o čemu sam svedočio i na sudu, ugovori su bili teški između 12 i 17 hiljada maraka, bilo ih je više kako je rasla naša ekspanzija, jer smo na matičnu Erotiku “nalepili” izdanja poput Erotika M, erotski roman, Sex club, Erotika specijal, erotski strip, kalendari… Sve se zahuktalo još više kada smo probili tržište i na međunarodnom planu i tada prodali licencu Erotike, kao prvi magazin s ovih prostora, susednoj Mađarskoj. 

Uz to smo i štampali u štampariji Vijesnika na mađarskom jeziku. Tiraž je bio 100.000 primeraka, bez remitende, jer smo im na nakladu odobravali 1000 komada na ime eventualno uništenih primeraka. Cena je bila dolar za komad, pa je u Vjesnik dolazilo 100.000 dolara po broju, kaže Pašiček.