Predajom izborne liste blokadera, pod nazivom „Studentska lista“, završena je jedna faza blokaderskog delovanja i, može se slobodno reći, obojene revolucije u pokušaju. Ko je sastavio ovu listu, koja je često menjana, građani ne znaju. Doduše, pominju se ilegalne anonimne organizacije poput plenuma i zborova po srpskim fakultetima.

Ne treba imati naročito dobro pamćenje da bismo se setili kako su blokaderi mesecima ponosno isticali da će na njihovoj listi biti samo studenti, a da se na njoj ni slučajno neće naći lica koja su se nekada, u bilo kom vidu, bavila politikom u Srbiji.

Na dan predaje liste videli smo, samo u tom segmentu, da su blokaderi pogazili sve što su mesecima proklamovali i da na listi od 250 imena ima samo nekoliko studenata, a na desetine ličnosti koje su bile deo političkog života Srbije do 2012. godine.

Što se godina kandidata na izbornoj listi tiče, to je tek totalna lakrdija. Mnogi su pred penzijom, a cela blokaderska izborna lista je, kada se saberu godine kandidata, stotinama godina starija od izborne liste koju predvodi Aleksandar Vučić i na kojoj se nalazi nemali broj studenata. Toliko o „našoj mladosti“ na blokaderskoj listi.

Da se sve radi planski i po direktivi stranih službi i organizacija koje blokadere od početka obučavaju i plaćaju, direktno ili preko desetina nevladinih organizacija u Srbiji, vidljivo je i iz sledećeg. Desetine opozicionih stranaka, pokreta i udruženja građana odbijaju da izađu na izbore, već će podržati blokadersku listu. Ovim činom oni praktično i prestaju da postoje, a pored mnogih marginalnih, tu su i Demokratska stranka, SPO...

Činjenica da bi svaka od ovih desetina stranaka i pokreta teško prešla cenzus ne opravdava ih za ovakvo političko samoubistvo.

Zašto oni ovo rade? Delom zato što su predsednici i rukovodioci dobro plaćeni iz inostranstva, delom zato što su na neki način ucenjeni, a svi zajedno na ovaj način beže od izbornog debakla, nadaju se pobedi blokaderske liste i tome da bi tada dobili neke mrvice vlasti koje padnu sa stola...

Jasno je vidljivo da su blokaderi od svojih ideologa, pored osnovnog zadatka, a to je rušenje Srbije u svakom elementu i gde god mogu, dobili zadatak i da rade na uništenju političkih stranaka u Srbiji, na bilo koji način. Ovo se pogotovo vidi po tome kakvu su harangu blokaderi preduzeli protiv koalicije Ponoš–Đilas, odnosno Marinike Tepić, koji su se prijavili za izbore, a ne žele da podrže blokadere.

Predajom ove liste od strane blokadera pala je i poslednja njihova maska, a to je tvrdnja da sav ovaj bunt protiv vlasti, u poslednje skoro dve godine, vode „naša deca i naša mladost“. Ovde nema ni traga od naše dece ni od mladosti...

Nije ovo prvi put da ideolozi i ljudi iz senke zloupotrebljavaju srpsku mladost. Imali smo to u novijoj istoriji i te kako izraženo, i to sa tragičnim posledicama. Setimo se samo 27. marta 1941. godine, kada su komunisti, odnosno Kominterna, zloupotrebili srpsku mladost u Kraljevini Jugoslaviji.

Setimo se kako su komunisti zloupotrebili srpsku mladost organizujući je u SKOJ, a poznato je šta su radili i kako su delovali ovi omladinci.

Opet su, po nalogu starih vođa opozicije, mladi bili u prvim redovima 5. oktobra 2000. godine.

Ima u ovom ponašanju blokadera, odnosno u svemu što prati njihovu listu, pored ostalog, još nešto zastrašujuće. Svi smo videli da je ova lista fantomski sastavljena, a to je odlika revolucionarnog delovanja. Revolucija sama po sebi nosi svoju istinu i ukida političke partije i stranke. Istina je ono što revolucionari na vlasti kažu, zakon je ono što revolucionari propišu, ideologija je ono što revolucija donese, a jednoumlje se predstavlja kao dobrobit za sve.

Ponovo se ovo zlo valja po Srbiji, sada čak i kroz blokadersku listu, sve one koji je podržavaju, a naročito desetine nevladinih organizacija koje su plaćene milijardama evra u poslednje dve godine i koje su, prema ovom tumačenju, dobile isti zadatak.

Odmah po predaji blokaderske liste možemo izdvojiti jednu pikanteriju koja mnogo govori. Naime, prvi na blokaderskoj listi je Ilija Srdanović. O njegovom liku i delu lako je pročitati i mnogo toga se zna, ali se on na poslednjem popisu izjasnio kao Crnogorac.

Ovo je odmah iskoristio jedan od najvećih crnogorskih separatista i protivnika Srbije i svega srpskog, čovek koji je bio ministar spoljnih poslova Crne Gore u vreme kada se ta zemlja odvojila od državne zajednice sa Srbijom, Miodrag Vlahović, koji je javno podržao Iliju Srdanovića, prvog na blokaderskoj listi. Vlahović je ushićeno poručio da Srbiju mora da vodi Crnogorac.

Odmah po objavljivanju i predaji blokaderske liste oglasio se i nosilac liste „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, Aleksandar Vučić, i pozvao Srdanovića na politički duel pred kamerama, što je ovaj odbio.

Do kraja izborne kampanje videćemo da li će predstavnici blokaderske liste prihvatiti bilo kakav politički duel pred kamerama.

Do dana izbora u Srbiji stvara se jedan veliki politički monstrum koji ima jasan zadatak, a njega su blokaderi, na samom početku svog delovanja, izneli u sloganu: „Srbija mora da stane!“

Stoga građani Srbije, koji žele da žive u mirnoj, slobodnoj i stabilnoj Srbiji, moraju biti na oprezu.

Izvor: 24sedam