Dve godine skrivanja iza nekakvih zborova i plenuma, duboke ilegale, pokušaja da sebe predstave kao pobunjeni narod, ali bez imena i lica poput fantoma, i evo šta smo dobili na kraju. Prema sopstvenom priznanju desnog krila tog čudnog pokreta, koje je odsečeno zato što je zaključeno da bi im bilo kakav patriotski prizvuk bio zameren kod sponzora na Zapadu, iza ovih samoproglašenih studenata stoje glavom i bradom dva najomraženija lika iz Demokratske stranke – Bojan Pajtić i Dušan Petrović. Da, to su oni ljudi iz afera Bodrum, Heterland, Reforma pravosuđa 2009, vetroparkovi i da ne nabrajam dalje, ima toga koliko hoćete.

Znači, kao što smo negde i... znači tamo neki Srđan Milivojević i njegova strančica nisu prava Demokratska stranka. Siva eminencija preselila se iza liste koja sebe naziva studentskom, a ni po čemu to nije. Niti se na toj listi nalaze studenti, niti oni koji su deo te amorfne mase o nečemu odlučuju. Prave vođe su najomraženija lica iz vremena kada je Srbija uništena i do koske oglodana. Pošto nisu baš popularni u narodu, maskirali su se iza nekakvih studenata da bi sakriveni duboko u tami mogli da ponovo pokušaju isto što su radili pre 15 ili 20 godina. Studenti, odnosno deca, tu su iskorišćeni kao topovsko meso i štit za tu ekipu koja se iza njih skriva u najboljem maniru terorista.

I onda se tu skupila cela žuta ološ-elita: od antisrpskih NVO, preko umetnika sklonih da žive tako što ceo život menjaju sponzore poput Tihomira Stanića, do neostvarenih ideologa staljinističkog tipa kakav je Jovo Bakić. Svi oni zajedno napravili su takozvanu studentsku listu koja je jedna od najvećih prevara u modernoj srpskoj politici. Zbog prirode te prevare narod Srbije skoro dve godine nije znao ni ko predvodi taj pokret ni ko su mu ideolozi. Od nekih sumanutih osoba sa vrlo problematičnom uračunljivošću, koje su isturane u prvi plan, slušali smo pretnje o jahanju, prženju i dinstanju, dok su se Pajtić i DuPe spremali da se vrate na velika vrata u srpsku politiku.

Ima tu i neke prevarantske logike. Kada su otišli sa vlasti, u Srbiji više nije bilo ničega što je moglo da se ukrade. Sve su ukrali za 12 godina pljačkaške privatizacije, bankarskih prevara i svega čega su imalo prilike da se dokopaju radi novca. U međuvremenu je Vučić Srbiju digao na noge i sad bi, po njihovoj pameti, opet imalo šta da se ukrade. Moglo bi da se prodaje i rasprodaje, da se arči bar jedno deset godina, a zauzvrat bi se nasmejani slikali sa Piculom, Martom Kos i sličnima koji bi ih tapšali po ramenu i proglašavali za junake EU integracija.

Samo jednu stvar nisu predvideli, a to je da narod Srbije više nije tako naivan pa da mu prodaju mu*a za bubrege. Narod vidi da se Srbija razvija džinovskim koracima i da konačno postaje deo razvijenog sveta. Narod vidi da živi bolje nego ikada. Neverovatno i nezabeleženo u istoriji bi bilo da sve to prospe kako bi manipulanti i hohštapleri, poput gore navedenog dvojca, ponovo došli u priliku da ga opljačkaju.