Da li ste čuli za ples rusaljki, crne poklade, paparude ili vlašku ljubavnu magiju?

O svemu tome imali su priliku da čuju iz prve ruke posetioci Miholjskih susreta sela opštine Kučevo, bisera Homolja. Vlaški običaji važe za jednu od najstarijih i najmoćnijig tajnih tradicija u Evropi. Ovi rituali prenose se isključivo usmenim putem s kolena na koleno, izvode ih vlaške vračare i predstavljaju deo tradicije Istočne Srbije.

U znaku tradicije bili su i brojni štandovi sa rukotvorinama i zanatskim proizvodima, degustirala su se i lokalna jela ispod sača, a nadmetalo se u pastirskom višeboju - bacanju kamena s ramena, nadvlačenju konopca, trčanju u džaku...

Zanimljivo takmičenje odigralo se i u igri „ruka kantar ima“ gde je prvo mesto pripalo selu Turija, drugo Radenci, a treće selu domaćinu - Neresnici.

Ipak, pravo oduševljenje publike izazvao je snažni David Tomić, koji je u takmičenju snage podigao teg težak čak 120 kilograma – čime je svojoj zvaničnoj tituli strongmena, šampiona na domaćim i međunarodnim takmičenjima u snazi, dodao i ništa manje važnu, seosku zlatnu medalju. Kako David kaže, drago mu je kada ga zovu najjačim čovekom regiona.

U selu Đurđevo kod Žablja takmičilo se, igralo i pevalo, ali deo programa koji svake godine najviše privuče pažnje je radionica izrade narodne nošnje. Nekada deo života, danas predstavlja krunu tradicije Srbije.

Ovaj kompleksan umetnički i zanatski proces, podeljen u više koraka, zahteva poznavanje etnologije, primenjene umetnosti i starih zanata, a izrada jedne autentične nošnje u potpunosti se zasniva na ručnom radu i kombinuje nekoliko tradicionalnih veština.

Izrada počinje izborom i tkanjem prirodnih materijala poput domaćeg platna, sukna ili čoje na tradicionalnom razboju. Nakon krojenja, platneni delovi se ručno ukrašavaju bogatim vezom, zlatokapom ili srmom po motivima tog kraja. Gornji delovi, poput jeleka, šiju se od čvršćih materijala i opšivaju gajtanima kroz starinski terzijski zanat. Proces se zaokružuje kompletiranjem detalja poput tkanica, kao i neizostavnih ručno pletenih kožnih opanaka.

x

„Na našim radionicama počinjemo sa izradom jednostavnijih delova nošnje, kako bi sve zainteresovane žene i devojke mogle da se oprobaju s uspehom. Uz koreografe lokalnog KUD-a naučila sam mnogo o poreklu i motivima, jer svaki geografski region Srbije ima specifične krojeve, boje i šare. Uživam u tome i trudim se da devojke naučim kako se nekada izrađivala sprema za udaju ili odeća za sabore i slavlja, a u kojoj one danas izvode svoje folklorne tačke“, rekla nam je Danijela Mlađenović iz organizacije Miholjskih susreta u opštini Žabalj.

Drugi deo ovogodišnje čajetinske manifestacije, u selu Tripkova, bio je u znaku umetnosti – izloženi su radovi sa radionice oslikavanja stakla, ali i tracionalno posvećen plemenitoj životinji - konju. Na karavanu konja sa zapregama birala se najlepša zaprega, najbolja kočija i najlepši konj.

Miholjski susreti sela, koji su na mnogo načina hiljadama posetilaca do sada pružili autentične i nezaboravne trenutke, nastavljaju se i narednih nedelja, sve do kraja oktobra. Već narednih dana svi zainteresovani mogu da se zabave, okušaju snagu ili pokažu veštine ali i opuste se uz pesmu, igru i ukusne zalogaje u selima širom Srbije.

Na redu su Subotica, Plandište, Šabac, Lapovo, Sokobanja, Kruševac, Lučani, Zaječar, Nova Varoš, Brus, Boljevac, Surdulica, Svrljig i Prijepolje.