Redovni profesor na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Čedomir Antić u intervjuu za Alo! govorio je o važnosti Sretenja u srpskoj istoriji, kao i o poruci koju nosi Dan državnosti, koji slavimo 15. februara i koji spaja dva važna događaja - početak Prvog srpskog ustanka 1804. i donošenje prvog modernog Ustava Srbije iz 1835.

 

Šta Sretenje danas realno znači za državu Srbiju - istorijski simbol ili obavezu koju ne ispunjavamo?

 - Mi smo kao država pre četvrt veka po prvi put dobili jedan opšti, srpski datum vezan za našu državnost. Ranije je kao takav obeležavan dan kada je partizanska gerila sama kreirala drugu Jugoslaviju. Neko vreme je obeležavan 28. mart - dan kada su srpski komunisti uspeli da umanje samostalnost SAP Kosova i SAP Vojvodine. Pored svesrpskog Vidovdana, koji je bio vezan za srpsku vojsku, u vreme monarhije obeležavani su razni datumi, od kraljevog rođendana do kratkotrajno slavljenog dana nezavisnosti ili dana proglašenja autonomne Kneževine Srbije... Te 2001. jedna raznorodna komisija je jednoglasno predložila, vlada jednoglasno podržala i Narodna skupština praktično jednoglasno usvojila zakon prema kome su Sretenje, Savindan i Vidovdan centralni državni praznici. Sretenje simbolizuje borbu za nacionalnu slobodu i nezavisnost (Srpska revolucija 1804-1815), kao i borbu za ustavnost i demokratiju (Ustav iz 1835. godine). Tome je većinska Srbija i danas odana. No, naravno, u teškim vremenima i pronalaženje pravog (ili najmanje lošeg) puta je po pravilu mukotrpno.

 

Da li je Srbija ostala verna idejama na kojima je nastala moderna srpska država?

- Mislim da jeste. Bez obzira na sve teškoće i krize, to je, kad je reč o većini građana, neprekidno bio slučaj od 1990. do danas. Treba imati u vidu spoljne pritiske i stanje drugih evropskih država. Ne treba mešati stav i principe s ishodima na koje male države često nemaju veliki uticaj. 

 

U kakvom je danas stanju Srbija u poređenju sa svojim istorijskim ciljevima i ambicijama?

 - Nije ispravno porediti sadašnji trenutak sa zvezdanim časovima naše državnosti u srednjem ili novom veku. To su bili trenuci. Nije ispravno, a ni dobro pozivati se na tekst nekog ugovora koji nikada nije sproveden (čak ni u slučaju Velikih sila), pa reći: „Eto, to smo imali, a gde smo sada...“. Srbi nisu uspeli, a nije im ni dozvoljeno da se integrišu u jugoslovenskoj državi. Primer Crne Gore pokazuje da srpski narod nije imao dovoljno snaga, a ponekad ni svesti za integraciju, čak ni onda kad je to mogao. Ipak, posle svega, samo je u retkim prilikama tokom srednjeg i gotovo nikada tokom novog veka Srbija bila veća, bogatija, a srpski narod imao više vlasti nad svojim zemljama nego što je to sada slučaj.

Podsetiću, posle svega mi imamo tri međunarodno priznate srpske države (Srbiju, BiH/RS i Crnu Goru) u kojima su srpske stranke važan deo vlasti. Da, pretrpeli smo bolne poraze. SAD i saveznici upravo dovršavaju otimanje Kosova i Metohije, naš narod je prognan iz Republike Srpske Krajine i delova Srpske, ali za razliku od većine učmalih evropskih nacija, mi imamo za šta da se borimo. Ta borba je teška i skupa, ali i neizbežna, ona srpski narod i održava.     

 

Da li su blokaderi i ulični protesti izraz demokratske borbe ili znak političke i društvene dezorijentacije?

 - Borba za demokratiju je potrebna i opravdana. Bilo bi dobro da u našoj državi budu moguća makar dva politička bloka koja, ma koliko suprotstavljena, imaju konsenzus oko ključnih nacionalnih, državnih, ekonomskih i socijalnih pitanja.

Činjenica da je jedan anarhistički, totalitarni blokaderski pokret uspeo da se nametne na državnim univerzitetima, da praktično ugasi njihove ustanove i da marginalizuje demokratsku opoziciju govori mnogo o stanju našeg društva. Zbog jedne nesreće, pa makar ona bila i „ubistvo iz nehata“ prouzrokovano korupcijom, to se ne radi. Posebno što posle masovnih pogibija naših sunarodnika na Kosovu ili drugde nije bilo takvih reakcija. Nigde u svetu nismo videli takve reakcije ni takav pokret.

Nama je potreban nacionalni sporazum i pomirenje, potrebna nam je i demokratija. Ali sloga i demokratija nisu moguće ako jedna strana stane na stranu onih koji slave dane kada su ubijene hiljade Srba i žele da Srbija bude raskomadana.

 

Može li se demokratija graditi blokadom institucija i paralisanjem države?

 - Od zla dobra biti ne može.

 

Koliko su strani uticaji i danas prisutni u unutrašnjim političkim sukobima u Srbiji?

- Mi smo okruženi državama koje su članice NATO ili su pod njegovom okupacijom. Većina njih vidi nas kao neprijatelje, ruske saveznike i naša im je kultura neprihvatljiva. Ekonomija je oružje savremenog nemačkog imperijalizma i EU je jedan od njegovih instrumenata.

U Srbiji EU i SAD finansira više stotina NVO sa oko milijardu evra godišnje, na njihovoj plati je između 6.000 i 7.000 visoko obrazovanih ljudi (to je trećina našeg činovništva). Čak i proklamovani ciljevi ovih organizacija drugačiji su od njihovih pandana u drugim državama. Dodajmo tu upliv u sudstvo, prosvetu, bezbednost... Neko je od prvog dana blokada bio spreman da plaća između 40.000 i 50.000 evra dnevno samo za hranu učesnika na univerzitetima. A šta je s ostalim troškovima? Gde ćete veći uticaj?

 

Da li deo domaće političke i intelektualne elite pokazuje više razumevanja za spoljne interese nego za interese sopstvene države?

 - To je pojava primetna u čitavoj Evropi. Razloga je mnogo, a delimično sam o tome govorio u prethodnom odgovoru.

 

Zašto se, po vašem mišljenju, u savremenoj Hrvatskoj sve češće primećuje vraćanje ustaškim korenima i relativizacija zločina iz Drugog svetskog rata?

- Iza svega stoji velika frustracija utemeljena na stoletnom iskustvu i njegovom tumačenju iz druge polovine 19. veka. Danas, kada je hrvatski nacionalizam postigao sve ciljeve iz 1990, postaje izvesno da je hrvatsko društvo suočeno sa dugotrajnim identitetskim problemom koji je rešavan na pogrešan način. Odatle ta negativna identifikacija, samodefinisanje pomoću mržnje prema srpskom narodu i Srbiji. 

 

Da li su za Srbiju danas opasniji pritisci spolja ili razjedinjenost i sukobi iznutra?

- Spoljni pritisci podstiču unutrašnje sukobe. Bez njih mi bismo mnogo lakše izgradili uzornu demokratiju po meri naše kulture. 

Moj život je moj dokaz

Šta kažete onima koju vas prozivaju da ste se prodali Vučiću?

Trideset godina sam u politici i što se mog političkog rada, motiva i postignuća tiče, sa ponosom ponavljam: „Moj život je moj dokaz.“