crkva, vernici, molitva
Alo!/Dejan Briza
crkva, vernici, molitva

Alo!/Dejan Briza

crkva, vernici, molitva, Foto: Alo!/Dejan Briza

Anketa:

Da li ste bili u manastiru Tumane?

 

Njenu ispovest vam prenosimo u celosti.

"Ljubitelj sam Stare planine gde često odlazim u šetnju uživajući u njenoj prirodnoj lepoti..." , započinje svoju čudesnu priču ova verujuća žena.

"Uvek sam išla glavnim putem i po savetu meštana, da se na planinu ne ide bez štapa, sa sobom obavezno nosila štap. Iz uživanja me je trgao besan lavež četiri pasa koji su kidisali na mene sa očiglednom željom da me napadnu. Približavali su mi se iskeženih zuba i besnih pogleda. Ukočila sam se od straha i pribila uz metalnu ogradu. Psi su me opkolili i samo što me nisu počeli ujedati, tada sam se počela braniti štapom, ali bezuspešno, njihovu bes nisu pokolebali udarci štapa. Shvatila sam da mi nema spasa i da će me raskomadati. U toj borbi, malaksala i oznojena dozivala sam majku i iz sve snage vikala: Upomoć! Pomoći niotkuda! Drhteći podigla sam glavu i u očaju uzviknula: Bože mili...Sveti Zosime i Sveti Jakove, molim Vas pomozite mi sada. Posle te molitve psi su se bukvalno ukočili, naglo primirili i udaljili se od mene. Ovog puta nije mi pomogao štap već Svetitelji kojima ću doći da se zahvalim".

Ova priča potvrđuje da se božiji hram nalazi u srcima verujućih ljudi.

Pročitajte još: