Ovako izgleda enterijer kuće u kojoj deca žive
privatna arhiva
Ovako izgleda enterijer kuće u kojoj deca žive

privatna arhiva

Ovako izgleda enterijer kuće u kojoj deca žive, Foto: privatna arhiva

- U tome, takođe po rečima dece, učestvuje i njen sadašnji suprug M.M, takođe pripadnik te verske zajednice. Oni zapravo moju decu nasilno izlažu nenakvim propovedima o smaku sveta, odlasku u raj gde će im sve biti plaćeno, strašnim pričama o grehovima i đavolima. Čitaju antisemitske knjige i pričaju protiv svih drugih vera, na molitve su ih vodili u određena kuće i stanove, a ranije i u pojedine crkve. Dakle, nema kraju tim apsurdnim izopačenostima, a pritom im stalno govore protiv SPC – objašnjava naš sagovornik.

Kakva stručnost, takav i potez

S.M. ističe da je njegovoj deci i njemu život dodatno zakomplikovalo, kako objašnjava, mišljenje veštaka koji su rešavali slučaj njegove porodice. Buduću da prema njegovoj proceni veštaci vrlo često prave grube i nelogične poteze i zaključke, uveren da je ovaj slučaj za reviziju, odnosno izmenu starateljstva. Takođe, Centar za socijalni rad u Zemunu, i pored jako efikasne i brze reakcije suda koji je započeo hitni postupak po tužbi za izmenu starateljstva, još uvek ne daje svoj odgovor – iako je jako dobro upoznat sa ovim slučajem, i time odlaže mogućnost da sud donese odluku o izmeni starateljstva.

- Smatram da ovom situacijom treba da se pozabave zaštitnik građana i stručni tim, koji će doneti dobru procenu. Dakle, sve ponovo treba ispitati i napraviti reviziju čitavog slučaja. I to hitno, jer moja bivša supruga sa ljudima iz svoje okoline nad našom decom konstantno vrši agresiju, pa sam uplašen da se polako nazire sličan scenario kao u Lazarevcu – upozorava S.M.

Tragedija u Lazarevcu

- Ne znam šta su sve otkrili novinari, a šta policija, ali sam prepoznao određene i meni poznate detalje – da je i ona bila u toj „verskoj zajednici“ i imala psihičkih problema. U medijima je pisalo da se nesrećna Aleksandra Elezović žalila svom suprugu i komšiluku se poveravala kako noćima ne spava, jer je „sotona u njenom srcu“ i da pomišlja na samoubistvo – priseća se S.M.

Strepeći da isto tako ne završi i njegova bivša supruga, odnosno deca, otišao je u SUP „29 novembar“, da porazgovara sa inspektorima. Tamo mu je rečeno da ne mogu otkriti detalje zapisnika, ali su kazali da se radi „o nečemu dubljem“, što je za tužilaštvo.

Od kuće napravili crkve, a sveće i kandila neprekidno gore

Ističe da su njegova deca od strane majke izložena konstantnom nasilju, da ih ona stalno kažnjava, i fizički, i psihički, te da su emocionalno maltretirana, inputira im se griža savesti, lišeni su prava deteta, a i zdravstvene zaštite. Ali, to nisu jedini problemi koji muče ovog oca...

- Sumnjam da moja deca sada praktično žive u sedištu sekte, jer na to podseća ta kuća ispunjena ikonama, velikim krstovima, oltarima i mnoštvom neprekidno upaljenih kandila i sveća. Deca su zaplašena tolikim verskim obeležjima. Uz to ih primoravaju na svakodnevne molitve koje traju najmanje pola sata, sluša se samo “crkvena muzika”, sve se povezuje sa grehovoma, deci se intenzivno uliva strah i griža savesti pod izgovorom da su to vaspitne mere koje doprinose sazrevanju – objašnjava S.M.

- Ćerka mi je ispričala da sa majkom ide u takve kuće. Prema njenim objašnjenima zaključujem da je reč o periferiji Beograda i okolnim selima. Sin za sada odbija da se moli, govoreći da mu je to strašno i ludo, dok ćerka pristaje, jer, kako mi je rekla, mora da pazi da mama ne bude ljuta. Veoma sam zabrinut za svoju decu... Jednom me je ćerka pitala da li primećujem da njen brat nije kao ranije, da se više ne smeje... Dodatna trauma deci su stalne i žustre svađe između njihove majke i njenog supruga, zbog čega se deca u strahu sklanjaju u sobu. Dakle, u toj kući narasta agresija i plašim se da se polako nazire sličan scenario kao u Lazarevcu – priča S.M.

Internet, TV i telefon nisu od Boga

Prema tvrdnjama našeg sagovornika, njegova deca se ne žale samo na psihičko nasilje kojim su izložena, već i na neuslove, žale se da im je u toj kući mnogo hladno, čak i kada su stalno ogrnuta ćebadima i spavaju u čarapama.

- Uz to ih majka i očuh učestalo kažnjavaju i zabranjuju im da uče, te govore da moraju da im se oduže što dobijaju hranu. Zanimljivo je da nizašta što ih deca pitaju ne odgovaraju, ništa im ne objašnjavaju, već samo vrše represiju i zastrašuju ih. Majka ih pritom naziva izdajicama i propalicama, etiketirajući ih kao loše i štetne po nju, pa zato mora i “više puta dnevno” da odlazi na molitve. Sada im se od ovog fanatičnog para preti da će iz kuće baciti TV i telefone, ukinuti internet i da ako deca ne budu poslušna, oni mogu “biti opasni” – priča S.M.

Sekta

Alo.rs

Foto: Alo.rs

Zabrana lečenja

- Strašno je i što deca već godinama ne mogu da se leče, kada sam sa decom nikada ne posedujem njihove zdravstvene knjižice, zabranjuje mi se da ih odvedem npr na vežbe za ravna stopala i probleme sa leđima – to je po mišljenju bivše supruge maltretiranje dece. Zbog toga je bivšu suprugu 2017, prijavio sudu Centar za prava deteta – Zaštite deteta od zlostavljanja i zanemarivanja (Toplička 9), koji je u okviru Doma zdravlja u Šilerovoj. Međutim i to je ostalo bez rekcije institucija. Posedujem puno dokumentacije koja dokazuje da je ona odbijala adekvatno lečenje dece. Sin se naglo ugojio, imao je holesterol, bio je depresivan... Posedujem izveštaje od više specijalista, dečijeg psihijatra i psihologa, nutricioniste, metabologa... Iz više ustanova je bila pozivana na razgovore, ali je sve odbila – priča S.M.

Ovaj nesrećni otac se prisetio i strašne infekcije koju je sin imao u ustima i usnama od silnog celivanja ikona. U periodu kada je dečak intenzivno vođen u pojedine manastire i crkve, bivao je primoravan da zajedno sa malom sestrom dugo stoji u redovima držeći težak krst.

Bez frizure isteruju đavole

Sagovornik dodaje da se njegova nekadašnja tašta Lj.S. hvalila kako je ovo versko-ritualno lečenje pravi način, a ne psihijatrijski. Uzgred kaže da je ta žena nekada bila uvek lepo doterana i negovana gospođa, a kada je ušla u sektu, skroz se zapustila, prestala da se šminka i koristi kozmetiku, da farba kosu...

- Takva je maltene zabrađena, pristojno odevanje je zamenila umotavanjem u nekakve marame i suknje skromnih materijala koje se vezuju. To je zapravo drastično upadljiv momenat koji govori u prilog bolesti. Oni stalno govore: „Treba živeti samo na prirodan način“, pa je shodno tome moja tašta zapustila kosu, ne farba, samo je nonšalantno umota, a i vrlo retko se šiša. Prema njihovim uverenjima, puno godina treba intenzivno da se mole kako bi okajali svoje grehe, itd. – otkriva S.M.

Trans u mrtvačkim kapelama

Agonija u Centru za socijalni rad Zemun

- Kivan sam na sudske veštake koji su događaje o verskim ritualima smatrali nerelevantnim, a čak su iz svojih zvaničnih izveštaja izbacivali nalaze socijalnih radnika, koji su govorili o celodnevnim molitvama, i izjave moje bivše supruge i njene majke da je bolje da deca gledaju u kandila nego u TV. Kasnije na drugom veštačenju na Medicinskom fakultetu, koje mi je uzeto za relevantno, taštu nisu zvali na testiranje, što je neadekvatno. I pored nalaza veštaka u kome piše da se sin plaši majke, da je ona agresivna osoba sa greškama u ponašanju i doživljajem lične ugroženosti, što je jednako paranoidnosti, deca su dodeljena njoj “kako ne bi imala stres preseljenja kod oca”. I pored toga, oni su se nekoliko puta selili i sada žive u bizarnim uslovima– priča S.M.

Ovaj očajan otac objašnjava da su da deca prvih godinu dana po donetoj privremenoj meri da žive sa majkom i bakom godinu dana svakodnevno molila da ih ne vraća kod majke, jer trpe kazne i represivne mere, a u poslednje vreme i ćerka i sin žele da pređu kod njega i preklinju oca da im to omogući.

- Ne mogu više da trpe torturu. Sada je problem što je čak i sud munjevito reagovao, od 20. oktobra u Centru za socijalni rad u Zemunu stoji dopis suda za hitnu reakciju, ali centar još uvek ne reaguje. Kada sam u Centru za socijalni rad u Zemunu insistirao da sin ispriča za dešavanja u majčinoj kući, naišao sam na manipulaciju od strane zaposlenih, koji su čak pozvali obezbeđenje da me izbaci, jer su moji zahtevi navodno bili neadekvatni. Kada mi je sin pre oko mesec dana rekao: „Tata, ja se tamo ne vraćam“, javio sam se u Centar za socijalni rad, koji je sa tim bio već upoznat i od početka godine upoznavan, nisu hteli dete da prime na razgovor. Kada sam ih molio da bar kažu detetu da će nešto uraditi, pozvali su obezbeđenje. Istakao bih da svojim ponašanjem nikako nisam odavao da ću da uradim nešto agresivno, pa bih rekao da je to bila jedna strašna zloupotreba položaja i profesije. Ja kao psihijatar, grupni analitičar znam kako se sistem okreće protiv pojedinca koji traži pravdu. Prava dece se potpuno guraju u stranu i ispada da nikako ne postoji način da se reaguje kada su deca ugrožena. Da li treba da se desi tragedija kao u Lazarevcu? Mojoj deci je majka rekla da ona ima jake veze kojima će ona sebi da obezbedi starateljstvo. Uz to deci stalno govori da želi da ja budem mučen, uništen, finansijski iscrpljen što pokušava na sve moguće načine – priča S.M.

Dijagnoza – indukovano ludilo

Kao psihijatar naš sagovornik svoju nekadašnju suprugu opisuje kao labilnu osobu, koja ne može da izdrži svakodnevni život i zato se predaje takvoj vrsti strukture, koja životu daje jednu minimalnu strukturu i lažnu sigurnost. Problemi se rešavaju kratkoročnim agresivnim naređenjima, a ne dijalogom i toplim odnosom što zahteva mnogo više napora i ulaganja.

- Pošto nije sposobna da izgradi dobar odnos sa decom, pribegava kratkotrajnom rešenju - agresiji ili naređenjima, bez autentičnosti koja odiše autoritetom. Dakle, ona ne može da izgradi empatičan odnos sa decom. To je već dublji poremećaj, pa sada ne vidi koliko šteti deci. Dakle, ona je emocionalno labilna, a možda i psihotična, jer ima paranoidne reakcije u smislu da ja imam nadprirodne moći i decu okrećem protiv nje “psihijatrijskim seansama.” To je čak i rekla pred policijom i navela u tužbama. Smatra da mogu da utičem na decu tako što im oduzimam slobodnu volju pošto sam stručnjak iz oblati psihologije i psihijatrije – objašnjava S.M.

Sagovornik ističe da o ličnosti te žene mogu da kažu i pisma koja je slala kverluantska načelnicima u ministarstvima i zdravstvenim ustanovama u kojima je on radio. Pisala je kako ja on za zatvaranje i ludnicu, te da će izvršiti kolektivno samoubistvo sa decom i njom, itd...

- Ustvari, radi se o ličnoj projekciji, jer je upravo ona u riziku da napravi neki agresivni eksces. Imam nezvanična saznanja da su ta pisma okarakterisana kao neadekvatna i zlonamerna. Tzv. kverluantska pisma znače da neko na paranoidan način često optužuje druge, stalno se sa nekim tuži i prijavljuje ljude iz svoje okoline... Takve osobe neosnovano veruju da je neko protiv njih. Tu se verovatno radi o jednom konceptu poznatom u teoriji psihijatrije kao “ludilo u dvoje” (stručno Folie à deux), odnosno indukovano ludilo. Jedna veoma poremećena osoba pridobija još labilnije osobe oko sebe i uvlači ih u taj sistem. Ako se neko spletom nekih okolnosti izvuče iz tog sistema, moguće je i da ozdravi – obajašnjava ovaj stručnjak.

Baka Ljubica je molila za pomoć

Pre nekoliko godina našeg sagovornika je kao psihijatra za pomoć molila baka pokojne Aleksandre Elezović.

- Primetivši da je njena unuka uvučena u sektu, zatražila je pomoć od mene, ali joj nažalost nisam bio od koristi. Niko joj nije pomogao, a ukazivala je na opasnosti – kaže S.M.

 Dve zilotske struje, jedna puca iz vatrenog oružja

Borba protiv sekte našeg sagovornika S.M. počela je 2014. kada je njegov skladan brak počeo da se urušava pošto je supruga S.M. pristupila sekti, pa od 2015. nisu živeli zajedno, a prošle godine su se razveli.

- Suprugu S.M. su u to uvikli njena majaka Lj.S. i brat (inicijali). Ubrzo je fanatično počela da zastupa nekakve verske ideje, a proučavajući sve to skupa, shvatio sam da se radi dve zilotske struje, jednoj vrlo ekstremnoj, kojoj nažalost oni pripadaju. To su mi i u policiji potvrdili. Međutim, policija za sada ne može da mi pomogne jer ona reaguje samo u slučaju nekog fizičkom, manifestnog zlostavljanja – objašnjava naš sagovonik.

-Video sam suprugine fotografije na kojima su tzv “Krstonosci – novi početak”, pripadnici sekte kako nose transparente sa nekakvim natpisima poput „Nema predaje“, umotani u ogrtače, u suknjama do zemlje – seća se S.M.

Ko o čemu, psiholog o pravima i alimentaciji

Naš sagovornik zatražio je pomoć i u O.Š. Petar Kočić u Beogradu, kod dečjeg psihologa, razrednog starešine i više nastavnika, neki su kako kaže, od problema samo okrenuli glavu, a neki ipak bili empatični i susretljivi.

- Psiholog mi je rekla da ne može da mi pomaže, jer ja nisam staratelj. Pitam se onda, da li sam ja uopšte roditelj i koja je moja funkcija osim davanja alimentacije. Uz to je istakla da nemam pravo na reakciju. O psihičkim i problemima sa koncentracijom, kao i o porodičnim problemima, obavestio sam i razrednu starešinu svog sina, a i ona se povukla rekavši da ne može time da se bavi. O pomenutim problemima obavesto sam i neke od nastavnika, koji su me razumeli u potpunosti i na tome sam zahvalan. Oni su primetili jasne promene na sinu – pad koncentracije, nefunkcionalnost i oscilacije u učenju – priča S.M.

 .

Pročitajte:

Komentari (1)

ГОСТ

09.11.2020 14:12

Човек покушава на све начине да дође до деце. Па се тако и руга верницима. Шта је страшно ако људи немају телевизор. Ја немам и уопште ми није жао. И деци није потребан јер тамо могу да виде углавном штетак саджај или је председник или су ријалити емисије. Кандило код православних и треба да гори нон стоп. И за децу је и боље да слушају духовну музику него аутотјун изведбе.