Dušan Aksentijević
RINA
Dušan Aksentijević

RINA

Dušan Aksentijević, Foto: RINA

Na vruću šljivovicu ove jeseni je mirisala Topola. Niska otkupna cena voća navela je proizvođače da sav svoj rod smeste u kazan i potpale vatru, jer kako kažu - tako im se više isplati.

„Zbog cene od 10 dinara koliko je koštala šljiva na otkupu ja sam odlučio da sve ispečem u rakiju. Ove godine smo imali oko 50.000 kilograma šljive sorte Čačanska lepotica, ona je posle one stare sorte crvenjače, najbolja za rakiju“, kaže Dušan Aksentijević iz sela Šume.

Dušan Aksentijević

RINA

Dušan Aksentijević, Foto: RINA

On ističe da bi rakija dobro ispala, sa šljivom se mora pažljivo postupati.

"Vodimo računa od kako krene kupljenje, pazi se na svaki detalj. Mora se raditi pedantno, ne sme imati lišća, trave ili buđavih šljiva svaka mora da bude čista i zdrava. Takođe se mora paziti i dok je rakija u buretu, hrastovo bure je najbolje za rakiju ali da ne stoji dugo u njemu, jer ako je novo bure, a rakija u njemu dugo stoji, pocrneće i dobiti miris od drveta pa može samo da se baci“, rekao je Aksentijević za RINU.

Ovaj dugogodišnji voćar umeće u pečenju rakije preneo je na svog sina, a u posao su uključeni i unuci, svako radi svoj posao pa je izvesno da će rakija biti vrhunskog kvaliteta.

„Kazan u kome vri šljiva posle vrenja kroz lulu prolazi para i ide u aparat koji se nalazi u tabarci gde je hladna voda i ta para se pretvara u rakiju. Posle pečenja rakija se sipa u drveno bure gde mora da odleži izvesno vreme kako bi dobila boju od bureta. Posle toga mi je sipamo u prohromske sudove gde je čuvamo do konzumiranja ili prodaje“, objasnio je Dušan.

Dušan Aksentijević

RINA

 Foto: RINA