NATO bombardovanje
foto EPA
NATO bombardovanje

foto EPA

NATO bombardovanje, Foto: foto EPA

Kad se u nekom razgovoru spomene bombardovanje, ja pokušavam da skrenem misli sa tog užasnog perioda koji se dogodio našoj zemlji. Ali uvek kad čujem da je neko oboleo od malignih bolesti, tada se, hteo to ili ne, prisetim mučne višegodišnje borbe za sopstveno lečenje i svega kroz šta sam tih godina ni kriv ni dužan prošao.

Ovim rečima Nikola Radojković (24), mladić iz Banjske kod Zvečana na Kosmetu, opisuje višegodišnji hod po mukama, koji je usledio kada ga je kao petogodišnjaka "zakačio" geler od kasetne bombe, tokom bombardovanja naše zemlje, 1999. godine. Iako mu je ova tema mučna iz mnogobrojnih razloga, Nikola je pristao na razgovor.

- Imao sam samo pet godina kada je kasetnim bombama gađan televizijski repetitor u Banjskoj. Geleri su prštali svuda oko mene. Tada nisam bio ni svestan da me je jedan od tih gelera pogodio, niti da može da mi naškodi - počinje priču ovaj vredni mladić koji radi u preduzeću za puteve.

Kaže da meštanima malene Banjske kraj istoimenog manastira ni danas nije jasno zašto su se TV predajnik i selo sa oko 300 stanovnika, u kom nije bilo vojske, našli na meti NATO bombi i pita se kome su oni mogli da naškode. Prisustvo gelera sa osiromašenim uranijumom u njegovom telu nije registrovano prilikom prvog rutinskog pregleda, ali je kasnije, zbog zdravstvenih problema koji su usledili, nakon nekoliko godina u KBC u Beogradu ustanovljeno da je geler pogodio levi deo vrata i da je "došetao do grkljana", što je prouzrokovalo tumor.

- Prva operacija, koju sam obavio u Beogradu, bila je besplatna, ali je usledila nova dijagnoza, pa mi je preporučeno da, zbog radioaktivnosti tog gelera, sledeću intervenciju uradim na "Šarite" klinici u Berlinu. Iako smo za prve dve od deset u nizu intervencija relativno brzo prikupili novac uz pomoć humanih ljudi uglavnom sa severa Kosmeta, kada je usledio najteži period u pomoć su pritekli humani ljudi koji su se javili posle tekstova - priča Nikola i ističe da mu je, na primer, beogradska kompanija "Ferbild", ne želeći da se eksponira, uplatila 500.000 dinara za jedan od presudnijih zahvata na klinici u Nemačkoj.

Pročitajte još:

Nikola ističe da pokušava da zaboravi sve nedaće koje su mu se dešavale tokom višegodišnjeg lečenja i dodaje da se sada oseća relativno dobro, ali da to još ne znači da je sigurno izlečen. Svestan je, kaže, da mu se stanje može pogoršati, ali nastoji da koliko je to moguće živi normalno i da ne razmišlja o bolesti koja mu je oduzela najlepši deo detinjstva i mladosti.

Na pitanje da li će možda jednoga dana podneti tužbu protiv NATO zbog tumora koji je "zaradio" tokom bombardovanja, Nikola ističe da mu je mnogo bitnije da sasvim prebrodi bolest, ali i što je shvatio da ima humanih ljudi spremnih da pomogu onima koji su u nedaći.

Sad pomaže drugima

Nikola kaže da ga je u nemačkoj klinici operisao srpski doktor, Sergej Jovanović iz Niša, rodom sa Kosmeta, i dodaje da sada i sam pokušava da pomogne drugima.

- Svestan sam koliko je meni značilo to što su mi humani ljudi pomogli kada mi je bilo najteže, pa sada sa prijateljicom, koja se bavi humanitarnim radom, pokušavam da u okviru svojih mogućnosti budem plemenit i pripomognem joj u njenom radu - ističe Nikola.