Kolona Srba je krenula, a onda je ustaša uzeo malu Anku iz ruku njenog oca, i nakon toga ova devojčica nikad više nije viđena!
“Kad ne bi bilo dece, ratovi bi sigurno bili manje strašni" - neko je tada zapisao
Jasenovac je bio najveći logor smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na prostoru okupirane Jugoslavije za vreme Drugog svetskog rata, samo tridesetak kilometara nizvodno nalazio se logor u kojem su prevashodno bili stacionirane žene i deca.
Veliki broj nedužnih života je tada oduzet od strane ustaša koje nisu birali način kako će zauvek da se "reše" Srpkinja, ali i njihove dece.
Anka Ilišević rođena je 1938. godine u selu Vrbaška, opština Bosanska Gradiška, od oca Milovana i majke Zorke. Posle etničkog čišćenja na Kozari 1942. godine sa ocem je u koloni odvedena preko savskog mosta u Staru Gradišku.
Ustaša ju je oteo iz ruku njenog oca, a ona je vikala: „Ne daj me, čiko, ne daj me!“ i nakon toga Anka nikad više nije viđena.
Анку Илишевић (1938) из села Врбашка (општина Градишка), усташе су отеле из наручја њеног оца Милована, пред логором Стара Градишка. Након тога Анка више никад није виђена. Једино свједочанство о њеном постојању је ова фотографија. pic.twitter.com/Kx3nu1WjxL
Jedino svedočanstvo o njenom postojanju jeste fotografija koju je sačuvao unuk Ankinog oca Mladen Ilišević.
Neko je iz očaja zabeležio: “Kad ne bi bilo dece, ratovi bi sigurno bili manje strašni".
Svedočenja preživelih stvaraju jezu u kostima: "Jednog septembarskog dana 1942. ustaše su ispraznile sve sobe. Žene i devojke su povezali žicom u hodniku. Noć i reka njih su progutali. I decu u povoju ustaše su, kao lutke, bacale za majkama" - pričao je preživeli.
Ankin život od samo četiri leta prekinut je od strane surovih i brutalnih ubica koji su vodili ozloglašene kapmove.
Pročitajte još