Pančenko: Moj pradeda je oslobodio Beograd 1945!
„Nemci su jugoslovensku prestonicu snažno utvrdili, pa smo provalili u grad tamo gde nas niko nije čekao“, pisalo je u dnevniku crvenoarmejca
Privatna arhiva
Prokleta korona! Pamtiće se po zlu dok je sveta i veka, pamtiće se da je 2020. porazila čovečanstvo uzimajući mu ono najvrednije - živote. A potom i mnogo toga drugog, između ostalog i Dan pobede.
Tradicionalne grandiozne vojne parade ove godine 9. maja neće biti u Moskvi. Opaki virus oterao ju je s Crvenog trga, iznad kojeg će samo let moćnih aviona obeležiti jubilarnu godišnjicu sloma nacizma. Trijumf nad tim zlom, na sreću, nije oteran iz srca ruskog naroda. Živi i danas, 75 godina posle zvaničnog kraja Drugog svetskog rata, živi u srcima potomaka slavnih crvenoarmejaca. O tome svedoči i Kiril Pančenko, fudbaler Dinama.
Moskovski klub, čuven najviše po Lavu Jašinu, jedinom golmanu osvajaču „Zlatne lopte“ (1963), na svojoj televiziji emituje serijal „Porodica pobeđuje“ u slavu Velikog otadžbinskog rata, kako Rusi zovu Drugi svetski rat. Kad je došao red na Kirila, napadač „policajaca“ ispričao je kako je njegov pradeda Ivan Nikiforovič Pančenko oslobađao naš Beograd 1945! Zapravo, pročitao je njegov ratni dnevnik.
Kiril s Bambijem bio u „armejcima“
Kiril Viktorovič Pančenko nosi dres Dinama od sezone 2016/2017, u kojoj je kao pozajmljen igrač CSKA najviše doprineo povratku „policajaca“ u najviši rang (24 gola, prvi strelac lige). Posle tog sjajnog učinka, Dinamo ga je otkupio od gradskog rivala. Dok je bio u taboru moskovskih „armejaca“, od 2014. do 2016, Pančenko je delio svlačionicu sa srpskim internacionalcem Zoranom Bambijem Tošićem. Za reprezentaciju Rusije odigrao je jednu utakmicu, prijateljsku protiv Katara, 2016.
„Nisam osećao bol. Buka pucnjeva je tada utihnula, a potom odjeknula novom energijom. Povremeno sam se osvrtao na to. Bio je mart '43. U drugoj bici, konj je ubijen ispod mene, a ja sam ranjen. Upucali su me u ruku i nogu, a kada sam pao, zadobio sam i prelom kuka. Krv mi je tekla po telu i tako sam ležao celu noć dok me sanitarna ekipa nije pronašlo. 'Živ!', ta reč me je vratila iz zaborava. Nesreća mi je pomogla da ostanem živ. Bilo je rano proleće i posle pada s konja smrznuo sam se u lokvi. Led je zaustavio krvarenje, to me je spaslo“, čitao je 30-godišnji fudbaler dnevnik svog pradede.
NOVJ i Crvena armija oterali naciste
Združene jedinice Prve armijske grupe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pod komandom generala Peka Dapčevića i Trećeg ukrajinskog fronta Crvene zvezde predvođenog generalom Vladimirom Ždanovim oslobodile su Beograd 20. oktobra 1944. Čuvena Beogradska operacija (ili Beogradska ofanziva), koja je trajala devet dana, okončala je nemačku okupaciju glavnog grada Jugoslavije dugu 1.287 dana.
Ivan Pančenko je, navodi se u dnevniku, dva meseca proveo u bolnici u Omsku, a kad se oporavio, pohađao je kurseve za vozača tenka. Upravo u to vreme, novi tenkovi T-34 sišli su s montažne linije u Čeljabinsku i ubrzo su poslati na front...
„Vozili smo se cele noći, svako od nas je bio pod jakom dozom adrenalina kad su gusenice tenka visile iznad ponora. Naš bataljon od 100 tenkova napredovao je uskim planinskim putem. Išli smo ka Beogradu zaobilazeći Karpate. Nemci su jugoslovensku prestonicu vrlo snažno utvrdili. Komanda je odlučila da iznenadi neprijatelja. Ujutru smo provalili u Beograd sa druge strane grada, tamo gde nas niko nije čekao. Za tu operaciju sam dobio nagradu - Orden Crvene zvezde“, pročitao je napadač Dinama, dodajući na kraju: „Ivan Nikiforovič Pančenko, veteran Velikog otadžbinskog rata, moj pradeda.“
Sećanje na slavne dane.
Odlikovani pukovnik preminuo 1975.
Ivan Nikiforovič Pančenko rođen je 1904. u Melitopolju (današnja Ukrajina). U 27. godini priključio se Crvenoj armiji, u čijoj je uniformi tokom Drugog svetskog rata bio ranjen tri puta. Odlikovan je Ordenom Crvene zvezde, Medaljom za oslobođenje Beograda i Medaljom za pobedu nad Nemačkom. Penzionisan je u činu pukovnika 1955, a dve decenije kasnije preminuo je u Harkovu. Njegov praunuk Kiril rođen je 1989.