Posebnu pažnju kolekcionara privlači izuzetno retka novčanica od 100 dinara iz 1884. godine, čija vrednost, u zavisnosti od očuvanosti, može dostići čak nekoliko desetina hiljada evra.
Ipak, sama starost novca nije dovoljna da bi on bio vredan. Numizmatičari prilikom procene gledaju više faktora – koliko je primeraka proizvedeno, koliko ih je danas sačuvano, u kakvom je stanju novčanica, kakav je njen istorijski značaj, ali i da li postoje greške nastale tokom štampanja.
Zato čak ni novac star više od jednog veka ne mora automatski da bude skup. Pojedini stari primerci imaju relativno malu kolekcionarsku vrednost, dok se za neke mlađe novčanice i kovanice traži znatno više novca zbog njihove retkosti ili drugih posebnosti.
Istorija srpskog dinara posebno je zanimljiva. Naziv „dinar“ prvi put se pojavljuje na novcu iz 1875. godine, dok je prvi kovani novac moderne Srbije sa likom kneza Mihaila Obrenovića nastao još 1868. godine.
Među najzanimljivijim starim novčanicama upravo je ona od 100 dinara iz 1884. godine. Prema ranijim podacima, u opticaju je svojevremeno ostalo svega oko 70 primeraka, dok se danas veruje da ih je sačuvano tek nekoliko.
Zbog toga njena cena može drastično da varira. Stručnjaci su ranije procenjivali da primerak, u zavisnosti od očuvanosti, može vredeti od nekoliko hiljada pa sve do nekoliko desetina hiljada evra. Izuzetno očuvana novčanica mogla bi da dostigne vrednost od oko 20.000 evra.
Važno je i da se stari novac ne čisti, pere ili pegla kako bi izgledao bolje. Takvi pokušaji mogu ozbiljno da umanje njegovu kolekcionarsku vrednost.
Ako među porodičnim stvarima pronađete staru novčanicu, posebno onu iz 19. veka, najbolje je da je ne dirate i da autentičnost i vrednost proveri stručni numizmatičar.
Komentari (0)