Slovo "g"
Printscreen
Slovo

Printscreen

Slovo "g", Foto: Printscreen

Na prvu zvuči totalno uvrnuto, to da postoji slovo abecede koje većina ljudi nije u stanju da napiše. U najmanju ruku zato što u životu potrošimo sramotno puno vremena učeći slova. To je skoro poput obreda, faza u kojoj sedimo za stolom, stežemo u ruci preveliku olovku i ispisujemo svako slovo abecede stalno i iznova, sve dok ne postanu savršena. A na kraju...

Pročitajte još:

 

Evo u čemu je stvar: Svako ko piše malo "g" rukom, skoro ga sigurno piše "rukopisno", s otvorenom kukicom dole. Tako su nas učili u školi, tako nam se urezalo u pamćenje. Druga vrsta je "tipografsko" malo "g". To je ono sa zatvorenom kukicom dole i uglavnom se koristi u štampanim medijima, posebno u najuobičajenijim fontovima kao Times New Roman.

Veoma je uobičajeno i knjigama: Time je utvrdio da ga koristi 74 posto dečjih slikovnica, da se nalazi u 89 posto dečjih knjiga, te ogromnih 97 posto knjiga za odrasle. No, ljudski mozak svejedno se ponaša kao da nije u stanju da ga upamti. Istraživači su ispitanicima zadali nekoliko zadataka, uključujući onaj s jednostavnim biranjem ispravnog "rukopisnog g" između netačno napisanih. Većina ljudi nije bila u stanju.

Kako je moguće da ljudi bez problema čitaju slovo koje nisu kadri da napišu ili prepoznaju ako je izvučeno iz konteksta? Deo objašnjenja mogao bi biti u tome da većina dece ne uči da piše "tipografsko g", pa se lekcije svode na rukopisnu verziju. Time objašnjava da tim procesom tipografska verzija postaje puki stilistički koncept, u manjoj meri slovo, a tu se skriva razlika. Mi to slovo treba samo da prepoznamo, ne i da napišemo, pa se lenji ljudski mozgovi time ne gnjave.

Slova, jezik, reči

Profimedia

Slova, Foto: Profimedia

Istraživači kažu da je to vrlo važno iz nekoliko razloga. Oni sumnjaju da bi deca, koja od ranog uzrasta imaju problema s čitanjem, mogla biti zbunjena tim uobičajenim slovom. Postoje i dve verzije "a", ali to se ne čini tolikim problemom. A priznajmo , zaista nema smisla učiti decu da pišu na jedan način, a onda ćitaju nešto drugo. Istraživačima je zanimljivo i šta nam to govori o čuvanju informacija. Ako stvari sve vreme vidimo, trebalo bi i da ih zapamtimo.

No, iz nekog razloga mi smo sve vreme izloženi tom slovu i obliku, a da nam svejedno ne ostaje u sećanju nekada, čak ni da ono uopšte postoji. To ukazuje na to da je pamćenje puno više od pukog gledanja u nešto, da je čak više od uočavanja značenja i primene nečega. Puno smo komplikovaniji nego što mislimo. Odakle je uopšte došlo to odmetnuto "g"? Atlantic je pronašao da je to kriptično, misteriozno, naoko nevidljivo tipografsko "g" originalna verzija.

Tragovi mu se mogu slediti sve do kaluđera u osmom veku koji su cele živote provodili moleći se, prepisujući verske tekstove i potom se još malo moleći. Oni su koristili karolinško pismo, a u njemu se nalazilo i to čudno "g". Svi danas koji smatraju da je takvo "g" nepotrebno komplikovano, istog su mišljenja kao i kaluđeri iz prošlosti. Do 15. veka kaluđeri i pisari pretvorili su to prilično lepo slovo u neki vrstu rukopisne verzije koju je bilo lakše pisati i to je ono što deca danas uče da pišu.

 

Rukopisno se ustalilo zato što je štamparija izumljena oko istog vremena kada je rukopisno "g" ušlo u goticu. Obratite malo pažnju, dan danas svaki font gotice sadrži verziju rukopisnog malog "g". Kako se onda zadržala upotreba tipografskog, onog starijeg oblika "g"? U renesansi su ljudi naprosto poželeli da ožive stare primene, pa tako i karolinško pismo. To se pokazalo primamljivim štamparijama, zato što je takvo "g" izgledalo vrlo kitnjasto, ali zato, kad se dođe do pisanja rukom, ljudi se ipak odlučuju na lakšu verziju.

Komentari (1)

frendiz

07.11.2018 20:13

MOram da samo odam da svi mi koji znamo da pisemo Cirilicu znamo da napisemo i g slovo.