Vrnjačka Banja i godinu dana kasnije tuguje za svojom sugrađankom Minom M. (35), koja je tragično nastradala u Crnoj Gori, na rtu Veslo kod Luštice. Kobnog 11. septembra prošle godine Mina je upala u more kada su je, dok je sa drugaricom pokušavala da napravi selfi na klizavim stenama, povukli snažni talasi.
Godinu dana kasnije, njena porodica i prijatelji okupili su se danas na groblju u njenoj rodnoj Vrnjačkoj Banji kako bi joj dali pomen.
Pomen na groblju
Jedna od Mininih bliskih prijateljica oprostila se i danas od nje rečima koje možda najbolje opisuju koliko praznina nakon njene smrti i dalje boli.
- Godinu dana je prošlo, ali neke osobe ostanu zauvek u nama. Mina je otišla prerano i ostavila za sobom tišinu koju ništa ne može ispuniti. Ipak, ostali su njen osmeh, dobrota i ljubav koju je nesebično davala - kaže Minina prijateljica i dodaje:
- Postoje ljudi čiji odlazak promeni sve, ali čije prisustvo zauvek ostane u našim uspomenama. Mina je bila jedna od tih retkih osoba. Jako nam svima nedostaje, niko ne može da poveruje da je prošla već godina. Danas je održan pomen na groblju gde su se okupili članovi porodice i prijatelji. Nekako dok god je se sećamo, jedan deo nje ostaje ovde... - zaključila je prijateljica.
Vest o Mininoj smrti prošle godine potresla je njenu porodicu, prijatelje, ali i čitavu Vrnjačku Banju. Kako su tada pričali njeni najbliži, ništa nije slutilo na tragediju. Mina se radovala odmoru i putovanju, ne sluteći da će to biti njen poslednji odlazak.
Veselila se odmoru
Jedna od komšinica tada je kroz suze govorila o Mini.
- Samo što je otišla, veselila se tom odmoru... Niko nije mogao da zamisli da će je vratiti u sanduku. Ovo je tuga koju ni neprijatelju ne poželiš! Mina je bila divna devojka, kulturna, fina, nikad niko nijednu ružnu reč o njoj nije rekao. Pomagala je roditeljima, radila, imala planove... Tuga - priča kroz suze komšinica.
Potraga za Minom nakon nesreće bila je izuzetno teška. Njeno telo identifikovano je na osnovu tetovaža, imena dece njenih sestara, kao i tetovaže Petra Pana.
Njena sestra Nina tada je za medije rekla da je Mina, iako je bila odrasla i zrela žena, u sebi zauvek sačuvala dete.
- O svemu tome najbolje svedoči to što je imala istetovirana imena moje i dece naše sestre Ane. Pored toga, imala je i tetovažu Petra Pana, što je, uz crni kupaći kostim, pomoglo u identifikaciji. Ni sama ne znam šta bih mogla da kažem, jer od pre dva dana suza suzu stiže. Roditelji ne mogu da dođu sebi, pokušajte da razumete - rekla je Nina za medije.
Telo uočeno sa turističkog brodića
Minina sestra Ana tada je ispričala i kako je porodica saznala da je njeno telo pronađeno u hrvatskom delu Jadranskog mora. Prema informacijama koje su dobili, telo su uočili putnici jednog turističkog brodića, koji su o tome obavestili nadležne.
- Da nam je neko pre sedam dana, kada smo se poslednji put videle, rekao šta će se dogoditi, verovatno bismo pomislili da smo u nekom paralelnom svetu - kroz suze je rekla Ana.
Potraga za Minom bila je bila izuzetno zahtevna.
- U potragu za Minom bili su uključeni crnogorski ronioci-spasioci, čamci, skuteri, kao i dronovi i helikopteri, a o slučaju su bili obavešteni i nadležni organi u Hrvatskoj, s obzirom na to da morske struje idu ka Dubrovniku - rekao je tada izvor upoznat sa slučajem.
Mesto na kojem je Mina nestala bilo je posebno opasno zbog velike dubine, jakih struja i visokih talasa.
Izuzetno teška potraga
- Dole je kao litica! Teren je izuzetno težak i nepristupačan za potragu zbog dubine, visokih talasa, jake morske struje - kazao je izvor za medije. On je tada opisao i sa kakvim su se sve problemima suočavali ljudi koji su učestvovali u potrazi.
- Zadatak je bio izuzetno težak jer je vidljivost bila jako loša, a struje jake. Angažovana je bila maksimalna oprema, ali je sama potraga izuzetno bila teška zbog nepristupačnog terena, vremenskih nepogoda, jake struje, visokih talasa i velike dubine mora.
Prema tadašnjim informacijama, na mestu tragedije more je bilo duboko oko 100 metara.
Mina je živela i radila u Beogradu, gde se preselila nekoliko godina pre tragedije. Bila je zaposlena u poznatoj firmi, radila, planirala budućnost i gradila svoj život. Ipak, nije zaboravljala rodni kraj. U Vrnjačku Banju vraćala se često, otprilike na svakih sedam dana, jer su joj porodica i deca njenih sestara bili među najvažnijim ljudima u životu.
Njeni meštani teško su prihvatili vest da je više nema.
- Najpre se nije znalo ko je u pitanju, a kada je objavljena vest da je nastradala naša sugrađanka i kada se pročulo da je to Mina, nisam mogla da poverujem. Pre nekoliko godina se preselila za Beograd sa planovima za budućnost, ali sada je sve uzalud. Strašna tragedija za njenu porodicu - kratko je tada za medije rekla Minina poznanica iz Vrnjačke Banje.
Alo/Kurir
BONUS VIDEO
Komentari (0)