Aplikacija BlaBlaCar u Srbiji se koristi još od 2015. godine, ali pitanje deljenja troškova vožnje i dalje nije jasno izdvojeno kao posebna kategorija u domaćem zakonodavstvu. Zbog toga pojedini vozači mogu doći pod udar propisa koji uređuju nezakonito obavljanje prevoza.

Prema informacijama iz pravosudnih krugova, pred domaćim prekršajnim sudovima već su vođeni postupci protiv korisnika ove platforme. Osnov za postupanje pronađen je u odredbama Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju, koje regulišu slučajeve nezakonitog prevoza.

Advokat Marija Milojković za Biznis.rs objašnjava da zakon predviđa prekršaj za osobu koja nema svojstvo prevoznika, a prevoz obavlja dva ili više puta tokom dana, nedelje ili meseca na relaciji na kojoj postoji javni prevoz. Problem može nastati i kada se putnici koji nisu članovi porodice primaju ili ostavljaju na mestima predviđenim za autobuska stajališta.

Prema njenoj oceni, takva formulacija ostavlja dosta prostora za različita tumačenja. Kao primer navodi situaciju u kojoj osoba putuje sa prijateljima na turističko putovanje, iako je do određene destinacije moguće stići i javnim prevozom.

Poseban problem predstavlja to što zakon, prema njenom tumačenju, ne definiše precizno šta čini dozvoljeni deljeni prevoz, već kroz odredbe navodi okolnosti koje mogu predstavljati nezakonit prevoz. Među njima su naplata prevoza, postojanje linijskog prevoza na istoj relaciji, veći broj putnika u vozilu, prevoz „od vrata do vrata“, javno oglašavanje vožnje i okolnost da vozač ne može samostalno da snosi troškove putovanja.

To znači da, prema objašnjenju advokata, postojanje samo jednog od navedenih elemenata može biti dovoljno da se pokrene pitanje prekršajne odgovornosti. Ako se odgovornost utvrdi, predviđena novčana kazna iznosi od 50.000 do 150.000 dinara, a takvi slučajevi su već zabeleženi pred domaćim prekršajnim sudovima.

Postupak, međutim, ne mora da znači da vozač dobija kaznu odmah nakon zaustavljanja. Prema navodima pravosudnih izvora, ovlašćena lica mogu kontrolisati vozila čiji su vozači preko aplikacije oglasili vožnju, ali se potom podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu.

Upravo zbog toga je značajno pitanje dokazivanja. Teret dokazivanja prekršaja nalazi se na podnosiocu zahteva, odnosno inspektoru ili drugom ovlašćenom službenom licu. Drugim rečima, pred sudom mora biti utvrđeno da konkretna vožnja ispunjava uslove koji je zakon prepoznao kao nezakonit prevoz.

Milojković ukazuje i na drugu stranu problema. Inspekcija je upoznata sa slučajevima u kojima neregistrovani prevoznici koriste platformu kako bi ostvarivali profit, uključujući situacije u kojima od putnika traže znatno veći iznos od onog koji je prvobitno naveden na platformi.

Ipak, ona navodi da su, prema njenom ličnom iskustvu dugogodišnjeg korisnika BlaBlaCar-a, takve situacije bile veoma retke. Kako objašnjava, među korisnicima platforme često su ljudi koji putuju na posao u drugi grad, ne žele da putuju sami ili žele da podele troškove puta.

Jedno od ključnih pitanja ostaje, međutim, šta se u pravnom smislu smatra „naplatom usluge prevoza“, a šta predstavlja samo učestvovanje putnika u troškovima zajedničkog putovanja. Ta razlika je posebno važna za platforme čija je osnovna ideja upravo podela troškova između vozača i putnika.

Kao jedno od mogućih rešenja, Milojković predlaže da se u domaćem zakonodavstvu jasno definiše deljeni prevoz i razdvoji od javnog prevoza. Kao primer navodi Francusku, gde je deljeni prevoz određen kao zajedničko korišćenje vozila vozača i jednog ili više putnika radi nekomercijalnog putovanja koje vozač preduzima za sopstvene potrebe.

U takvom modelu vozač ne ostvaruje zaradu od vožnje, već sa putnicima deli troškove putovanja. Prema mišljenju Milojković, sličan pristup mogao bi da posluži kao osnova za jasnije uređivanje ove oblasti u Srbiji, uz prilagođavanje domaćem pravnom sistemu.

Tema bi mogla dobiti dodatni značaj i kroz izmene propisa. Milojković podseća da je u avgustu ove godine bio upućen javni poziv za učešće u javnoj raspravi o Nacrtu novog zakona, dok je javna rasprava završena početkom ovog meseca.

Sada ostaje da se vidi da li će prilikom donošenja novog zakonskog okvira biti obuhvaćen i problem deljenog prevoza. Do tada, način na koji se BlaBlaCar vožnje posmatraju kroz postojeće propise ostaje pitanje koje može imati veoma konkretne finansijske posledice za vozače, piše Telegraf.