U Orašcu, nedaleko od Dubrovnika, uzgoj artičoka deo je porodične tradicije koja se prenosi godinama. Tu priču danas nastavlja Luki Kusić, koji je proizvodnju koju je započela njegova majka Ana postepeno proširio i organizovao tako da se artičoke uzgajaju planski.

Njegova majka je artičoke prvobitno sadila uz druge vrste povrća, a Luki je vremenom preuzeo posao i odlučio da ovoj kulturi posveti više pažnje. Danas ih proizvodi za tržište, a kupcima ih, osim prodaje na pijaci, dostavlja i direktno na adresu.

Domaća sorta privlači kupce

Na području Orašca uzgaja se stara domaća sorta artičoke koju kupci, prema rečima proizvođača, posebno traže. Na tržištu Hrvatske prisutne su i uvozne artičoke, naročito one iz Italije, ali domaći proizvod ima svoju publiku.

Luki kaže da lično nije pravio poređenje domaće i uvoznih sorti, ali primećuje da kupci daju prednost artičokama koje dolaze iz lokalnog uzgoja.

Jedan od problema je kratko vreme tokom kojeg sveže artičoke mogu da se nađu u prodaji. Berba počinje krajem marta, a sezona traje tokom aprila, što ostavlja relativno uzak period za plasman proizvoda.

„Krenu krajem marta i traju tokom aprila, mesec dana je plafon“, rekao je Luki, a prenosi Slobodna Dalmacija.

Vremenske prilike mogu da odluče kakav će biti rod

Uzgoj artičoka zavisi i od vremenskih uslova, a Luki posebno ističe uticaj promena temperature.

Prema njegovom iskustvu, zbog klimatskih promena početak sezone poslednjih godina može da dođe ranije. Ipak, bez obzira na raniji početak, biljka ostaje izložena hladnoći, koja može da napravi veliku štetu na zasadima.

Artičoka je posebno osetljiva kada temperatura padne oko nule. Luki upozorava da u takvim uslovima može stradati čak 80 do 90 odsto zasada.

To predstavlja ozbiljan rizik za proizvođača, jer jedan hladni talas pred početak berbe može značajno smanjiti očekivani prinos i prihod od cele sezone.

Zemljište mesecima ostaje rezervisano za artičoke

Uz vremenske rizike, proizvođači moraju da računaju i na specifičnost same proizvodnje. Površina na kojoj su posađene artičoke tokom jednog dela godine ne može jednostavno da se koristi za neku drugu kulturu.

Kako objašnjava Luki, na zemljištu gde su artičoke posađene od oktobra pa sve do berbe nije moguće saditi druge biljke.

To znači da poljoprivrednik mora unapred da planira raspored parcela i da računa na to da će određeni deo zemljišta duže vreme biti posvećen jednoj kulturi.

Sam uzgoj, međutim, prema njegovim rečima nije naročito komplikovan. Sadnice su dostupne, a biljka može dobro da uspeva kada ima odgovarajuće uslove.

Najveći izazovi tako nisu nužno svakodnevna nega i sadnja, već vremenski rizik, kratka sezona prodaje i činjenica da zemljište nije moguće istovremeno koristiti za druge kulture.

Sveže artičoke dostavlja direktno kupcima

Luki je svoju ponudu prilagodio i načinu na koji kupci žele da nabave domaće proizvode.

Osim prodaje na pijaci, artičoke dostavlja direktno na kućni prag. Time kupcima omogućava da dođu do svežeg proizvoda bez odlaska na pijacu, što može biti posebno praktično tokom kratke sezone.

Direktna prodaja ujedno proizvođaču omogućava da bude u neposrednijem kontaktu sa kupcima i da svoju proizvodnju plasira bez oslanjanja isključivo na tradicionalne prodajne kanale.

Jedna artičoka košta jedan evro

Uprkos rastu troškova proizvodnje, Luki ove godine nije povećavao cenu.

Jedan komad artičoke prodaje za jedan evro, iako su, kako kaže, njegovi troškovi u međuvremenu porasli.

„Jedna artičoka je jedan evro. Nisam dizao cenu, iako su troškovi porasli“, rekao je Luki.

Takva cena, ipak, ne mora zauvek ostati ista. Poseban pritisak predstavljaju troškovi goriva i dostave, koji bi u budućnosti mogli uticati na konačnu cenu proizvoda.

Za sada, međutim, domaća artičoka iz Orašca ostaje dostupna po istoj ceni, dok Luki nastavlja porodičnu tradiciju i proizvodnju koja je, uprkos kratkoj sezoni i riziku od vremenskih nepogoda, pronašla svoje kupce, piše Slobodna Dalmacija.