Privatno obezbeđenje sve češće se oslanja na penzionere, posebno kada je reč o poslovima koji ne zahtevaju veliki fizički napor. U pojedinim licenciranim agencijama, prema navodima iz ovog sektora, radnici u trećem dobu čine i više od polovine zaposlenih na terenu.

Jedan od glavnih razloga je nedostatak mlađe radne snage. Mlađi uglavnom nisu zainteresovani za poslove fizičkog i tehničkog obezbeđenja zbog početnih zarada, smenskog i noćnog rada, ali i ograničenih mogućnosti za napredovanje.

Umesto takvih poslova, češće se odlučuju za dostavu, građevinu i rad u magacinima, dok deo njih zaposlenje pokušava da pronađe u inostranstvu.

Zbog manjka radnika, poslodavci se sve više okreću penzionerima. Oni se najčešće angažuju na čuvanju poslovnih i stambenih objekata, gradilišta i fabrika, kao i na kontroli ulaska i dežurstvima.

Iskustva iz sektora pokazuju da stariji radnici imaju i određene prednosti. Poslodavci kod njih posebno cene disciplinu i to što su, kako se navodi, manje skloni čestim promenama posla.

Dodatni angažman može biti posebno značajan za penzionere sa manjim primanjima. Pod zakonom propisanim uslovima, moguće je raditi i uz primanje penzije, dok visina dodatne zarade zavisi od broja radnih sati, smena i konkretnog posla.

Ipak, privatno obezbeđenje nije posao koji može da obavlja svako. Potrebno je ispuniti zakonom propisane uslove, među kojima su stručna obuka i odgovarajuća licenca, ali i lekarski pregledi i bezbednosne provere.

Za deo penzionera ovakav posao nije važan samo zbog dodatnog novca. Povratak radnim obavezama može da donese više rutine u svakodnevnom životu, kontakte sa ljudima i osećaj aktivnosti nakon završetka radnog veka.

Ukoliko se nedostatak mlađih radnika nastavi, penzioneri bi i u narednim godinama mogli da zadrže značajnu ulogu u privatnom obezbeđenju. Posebno bi mogli da budu traženi na poslovima gde fizički napor nije presudan, ali su pouzdanost, odgovornost i prisutnost važni, piše Espreso.