OŠTEĆENO TKIVO Sindrom prenaprezanja može se dobiti i tokom rekreativnog bavljenja sportom
Foto: Shutterstock

Jedna od takvih jeste i sindrom prenaprezanja: problemi poput teniskog lakta, skakačko koleno, sindrom prepona, stres frakture.

OŠTEĆENO TKIVO Sindrom prenaprezanja može se dobiti i tokom rekreativnog bavljenja sportom

Foto: Shutterstock

 

Razlog nastanka

U pitanju je ponavljanje mikrotrauma koje nadvladavaju proces reparacije oštećenog tkiva. Posledica je početak aseptičnog zapaljivog procesa usled prenadraženosti nervnih završetaka i smanjene vaskularizacije, lučenje većeg broja fizioloških aktivnih supstanci, poremećaj metabolizma zahvaćene regije.

Zarastanje tkiva posle mikrotraume je u dve faze:

• Zapaljiva faza - obično traje dve nedelje i ima tri stadijuma: ćelijsku mobilizaciju, proliferaciju, lučenje osnovnih supstanci i stvaranje kolagena. Treba je kontrolisati ili može doći do degenerativne promene, rupture ili ožiljka.

• Organizaciona (završna) faza - dolazi do remodeliranja novonastalog tkiva sve dok ne postane slično prvobitnom.

Klinička slika

U početku se razvija osećaj zatezanja, zamora, nelagodnosti, slabosti, peckanja, a kasnije se javlja bol u delu mišića ili na celom mišićno-tetivnom aparatu. U početku na kontrakciju ili veće opterećenje, a kasnije i u mirovanju uz otok zahvaćene regije. U kasnijim fazama javljaju se zadebljanja, ruptura i bol u fazi mirovanja.

Dijagnostika sindroma obuhvata:

• Anamnezu - objektivni i subjektivni znaci

• Palpaciju - da bi se osetilo zadebljanje, ruptura, otok, jačina bola

• Testiranje segmenta - na pasivan i aktivan pokret i pokret uz otpor

• Anamneza bola

• Podaci o treningu - intenzitet, učestalost, opterećenje, vremenski uslovi, podloga, obuća

• Analiza posture - ravna stopala, kriva kičma

• Uzrast, pol, neka oboljenja, pregled zuba, grla

• Laboratorijske analize

• Razgovor o načinu ishrane i odmora

• Pomoćne dijagnostičke metode: radiološka i ultrazvučna dijagnostika, scintigrafija, artroskopija, kompjuterizovana tomografija

OŠTEĆENO TKIVO Sindrom prenaprezanja može se dobiti i tokom rekreativnog bavljenja sportom

Foto: Shutterstock

 

Rehabilitacija

Proces lečenja i rehabilitacije ima tri različita pristupa:

• Konzervativni pristup koji podrazumeva selektivni odmor, prestanak aktivnosti od dve do šest nedelja, bandaže

• Fizikalna terapija, u zavisnosti od toga da li je povreda akutnog ili hroničnog karaktera primenjuje se krio, elektro, šokvejv, hidro terapija, masaža, vežbe jačanja i istezanja. U okviru ordinacije Master Physical iskustva smo da terapija šokvejv aparatom daje vrhunske rezultate.

• Medikamentna terapija

• Hirurško lečenje (tek kada su svi vidovi lečenja iscrpljeni)

Hirurzi, plesači, moleri ...

Sindrom prenaprezanja je, osim kod sportista, moguć i kod muzičara, daktilografa, mehaničara, plesača, hirurga, stomatologa, molera, radnika na pokretnoj traci.

Prevencija

Ona se sprovodi individualno: uklanjanje ili ublažavanje predisponirajućih faktora, izbegavanje grešaka u treningu, otklanjanje grešaka na podlozi na kojoj se trenira, adekvatna obuća, izrada anatomskih uložaka, adekvatna priprema organizma za dalje napore (povećanje snage, elastičnosti, izdržljivosti mišića, poboljšanje koordinacije).

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading