Pokojnoj Sonji Savić učinjena velika nepravda, 12 godina nakon smrti sukob i dalje traje...

Una. Jedina. Sama. Kao u filmu, Sonja Savić je bila baš to - jedina i sama. I, kao po nekom čudnom usudu, ni danas, 12 godina nakon smrti, nije pobegla od te svoje sudbine. "Neobičnim spletom okolnosti" Sonja je ostala bez ulice u svom rodnom gradu Čačku i tako postala jedan od umetnika žrtava predrasuda, ali će, bar kako kažu nadležni, dobiti park.

U čemu je njena sudbina? Možda u tome što je Sonja Savić bila neobična. I ta njena neobična priroda nije zasmetala ni u jednom trenutku umetnosti kao takvoj - u filmu, u predstavi, u govoru, na televiziji, bila je samo svoja i imala je urođeni smisao za taj svet. Pa ipak, kao i mnogi umetnici tog doba, ona je tom svojom neobičnošću postala i deo kulta predrasuda čiji je spisak u našoj umetnosti podugačak. Predrasude su učinile svoje da se danas uopšte polemiše o "njenom privatnom životu" pre nego o njenoj glumi.

O tome koliko je njena uloga na filmu bila velika svedočili su njeni savremenici i kolege. U dokumentarnom filmu o njoj kratkog naziva "Sonja" autorke Dragane Kanjevac između ostalog se govori i o tome kako je postala "urbana legenda jugoslovenske generacije X".

- Tako sam stupila na scenu. Sa 14 godina sam se zaklinjala da nikada neću postati glumica. Sada imam drugačije mišljenje - rekla je 16-godišnja Sonja Savić nakon prvog snimljenog filma "Leptirov oblak", a prenosi "Jugopapir". Sve ostalo je večnost.

Na Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu Sonja se upisala nakon drugog razreda gimnazije, gde je u klasi profesora Minje Dedića diplomirala 1982. godine.

Glumila je u velikom broju filmova, poput,"Živeti kao sav normalan svet", "Šećerna vodica", "Davitelj protiv davitelja", "Balkanski špijun", "Una", "Crna Marija" i "Mi nismo anđeli".

– Imala je izraženu potrebu da razume stvari oko sebe i veliku želju da ih unapredi. Sve vreme smo se družili, a onda smo, u tinejdžerskim godinama, i snimali zajedno filmove "Leptirov oblak", "Živeti kao sav normalan svet", Šećerna vodica", "Una", "Život je lep". Uradili smo i mnoge radio-drame, uživo nastupali. Bukvalno smo porasli zajedno – prisetio se njen drug sa klase glumac Svetislav Bule Goncić za "Gloriju".

Sonja je i dobitnica je mnogih priznanja od kojih su najznačajnije "Zlatna arena" u Puli, zatim "Carica Teodora" i "Ćele Kule" na Filmskim susretima u Nišu i nagrada žirija u Veneciji, a njenu umetničku karijeru obeležio je neobično pojavljivanje u spotu Miroslava Ilića "Devojka iz grada".

Zauvek je Sonja tako ostala "devojka iz grada", pa iako se rodila u Čačku, njen život i njen put, njeno rađanje harizmatičnosti i stava vezuje se ipak za Beograd.

Na kraju je sahranjena u svom selu Donjoj Grbavici pored Čačka i u tom Čačku je ostao njen legat, ali ne i ulica.

Baš time treba podvući besmislenost obrazloženja odluke grada da joj je ne dodele.

Šta se zapravo desilo?

Komisija za određivanje naziva ulica u Čačku nije usvojila predlog velikog broja građana koji su potpisali peticiju da ulica u njenom rodnom gradu i dobije ime po njoj. To možda nije vest. Vest je da je 68 ulica u ovom gradu dobilo nazive po piscima i drugim zaslužnim građanima. Vest je i da je internet peticija za dodeljivanje ulica Sonji Savić pisana pre skoro osam godina i onda je čekala među hrpom papira u ovoj opštini i vest je, na koncu svega, to što se negde na margini svega kao razlog za nedodeljivanje naziva pominje "njen privatni život".

Taj privatni život znači njen porok, ali kako je taj privatni život izbrisao Lilu, drugaricu iz diskoteke, Tvigicu, Sofiju, Sonju Čvorović, Unu, Anicu, Darinku i ostale likove kojima je Sonja dala život i poslala ih među zvezde? Nije najjasnije.

Kustos muzeja "Nadežda Petrović" u Čačku Predrag Živković već godinama brine o njenom legatu u ovom muzeju, a u kome je, protokolom potpisanim krajem 2011. godine Sonjina majka Mikaina Savić, zaveštana sva njena umetnička zaostavština.

On kaže da sa gradom u tom domenu do sada nije bilo problema i da su sarađivali sasvim uredno. Međutim, ovo je drugi problem.

- Da bi se usvojio predlog, potrebno je da ga odobri većina. Nije postignuta ta većina i Sonja je ostala bez ulice. Ako ništa drugo, to govori o tome koliko ne postoji volja da se Sonjin kulturni doprinos shvati i nagradi - objašnjava Živković.

On ističe i to da on nije, kako je ranije pisano, pokretač peticije za dodeljivanje ulice, ali jeste Mijalko Đunisijević, slikar iz Čačka, kaže Živković koji dodaje i da je lično razočaran što se peticija nikada nije realizovala budući da ju je veliki broj ljudi potpisao.