Šaban Šaulić
Nenad Vujanović
Šaban Šaulić

Nenad Vujanović

Šaban Šaulić , Foto: Nenad Vujanović

S dolaskom u Beograd iz rodnog Šapca, u vreme kada je socijalistička Jugoslavija ekonomski bujala i napredovala na skoro svim poljima, mladi pevač brzo se izdvojio vokalnim kvalitetima. Već s prvom singl pločom "Dajte mi utehu" iz 1970. skrenuo je pažnju na sebe i postao prepoznatljiv i tražen, a naredna četiri albuma samo su dodatno učvrstila stabilnu poziciju na estradi.

PROČITAJTE JOŠ:

To blagostanje u Šabanovoj karijeri, ipak, nije dugo potrajalo. Kada je u prodaju izašla njegova singlica "Bio sam pijanac" 1972. i postala najveći hit koji se emitovao na svim mogućim radio i TV stanicama, vlast je shvatila da će Šaulić brzo napraviti pometnju i pomeriti muzičke tokove i pravce. Videvši vrtoglavi rast njegove popularnosti među narodom, donet je specijalni dekret u kojem je Šabanova muzika zakonom zabranjena.

"Treba se podsetiti da je septembra 1972. godine Tito uputio svoje čuveno pismo, koje je zapravo napisao Stane Dolanc, jedna od najmoćnijih i najmračnijih figura jugoslovenske istorije, što je bilo uvod u obračun sa "srpskim liberalima". U pismu se našlo mesta i za kulturu, pa je kritikovano "forsiranje kiča i šunda". To je za posledicu imalo mnoge represivne akcije u sferi kulture, od kojih je valjda najpoznatiji bio Kongres kulturne akcije, održan u Kragujevcu. Uveden je porez na šund, javno su bili spaljivani erotski časopisi Čik i Adam i Eva, čak su i krimi-romani postali nepoželjni. U programu Radio Beograda znatno je povećano emitovanje kod Srba uvek omiljenih žanrova kao što su klasična muzika, opera i tako dalje. Pošto je u pismu posebno kritikovana Televizija Beograd zbog propagiranja kiča i šunda, za izvesno vreme spuštena je rampa za svaku mogućnost da se novokomponovani narodnjaci tu pojave. Možda je najviše u negativnom smislu to uticalo na pevače poput Šabana Šaulića, koji je tada bio u zamahu karijere, a posle tog pisma nije ga više bilo na radiju i televiziji", piše u tekstu koji je objavljen pred kraj osamdesetih u listu Sabor.

Treba napomenuti da je pomenuti dekret bio na snazi sve do smrti Josipa Broza 1980, posle čega su mediji sve više i češće mogli da krše sulude i nerazumne pritiske i cenzure. Tako je Šaban konačno mogao da se vrati na radio i TV, mada je on već postao megapopularan jer publici niko nije mogao zabraniti da voli muziku koja joj se dopada. Makar to bilo i u tajnosti.