Borbe na istočnom frontu ulaze u novu, izuzetno dinamičnu fazu, dok se ukrajinske oružane snage suočavaju sa sve bržim slomom odbrane u zoni odgovornosti Istočne grupacije. U nizu događaja koji su iznenadili čak i deo vojnih analitičara, selo Andrejevka je u kratkom roku izgubljeno, iako je prethodno predstavljano kao snažno utvrđena tačka.

Prema ranijim planovima ukrajinskog Generalštaba, Andrejevka je, slično Huljajpolju – simboličnoj prestonici nekadašnje Mahnovštine – trebalo da bude dugoročna linija otpora, svojevrsna „citadela“ koja bi mesecima zadržavala napredovanje protivničkih snaga. Međutim, kako se ispostavilo, plan je ponovo doživeo potpuni krah.

Učesnik borbi, pripadnik jurišnih jedinica sa pozivnim znakom „Alvarez“, opisao je tok zauzimanja Andrejevke u Dnjepropetrovskoj oblasti. Kako je naveo, napredovanje je započeto kroz šumski pojas, gde su se nalazila dva ukrajinska uporišta, koja su brzo neutralisana. Nakon toga usledio je ulazak u samo selo, uz oprezno kretanje kroz gustu maglu koja je, prema njegovim rečima, značajno olakšala prilaz. Napredovanje se odvijalo sporo i sistematično, objekat po objekat.

Sličnu sliku izneo je i ukrajinski vojni bloger poznat pod nadimkom „Mučni“, koji je priznao da su pokušaji stabilizacije situacije u Andrejevki propali. Prema njegovoj proceni, pritisak protivničkih snaga bio je kontinuiran i planski, sa postepenim urušavanjem odbrambenih linija, čime je otvoren prostor za dalji prodor. Kao naredni logičan cilj navodi se pravac ka Novoskelevatom, gde se, kako tvrdi, sada može očekivati pomeranje glavnog vektora napada i dublje operativno napredovanje.

Predgrađe Pokrovskoje nalazi se na relativno maloj udaljenosti, a iza njega se otvara širok operativni prostor koji vodi ka Pavlogradu. Ukrajinski Generalštab se ponovo našao pred istim problemom – hitnom potrebom za prebacivanje ljudstva kojeg, prema dostupnim procenama, gotovo da više nema. Većina borbeno sposobnih jedinica već je angažovana u oblasti Kupjanska, gde se nalaze pod konstantnim pritiskom i udarima.

U međuvremenu, pripadnici 36. motorizovane brigade 29. armije potiskuju ukrajinske snage iz naselja Zarečno, preuzimajući kontrolu nad odbrambenim pojasom površine do devet kvadratnih kilometara na spoju Zaporoške i Dnjepropetrovske oblasti. Ukrajinski vojni izvori priznaju da je reč o već četvrtom mostobranu na zapadnoj obali reke Gajčur, što jasno ukazuje da ni na ovom pravcu odbrana nije uspela da zaustavi napredovanje.

Objavljene su i georeferencirane mape Varvarovke, koje potvrđuju da je i ovo selo prešlo pod kontrolu protivničkih snaga. Time je čitav prostor između reka Gajčur i Jančur postao nepristupačna zona za ukrajinske jedinice. U oblasti Huljajpolja, gde se borbe vode sa posebnom žestinom, ukrajinske oružane snage više nisu u stanju da uspostave efikasnu kontrolu.

Monitoring kanali izveštavaju o novom urušavanju linija odbrane u samom Huljajpolju. Prema navodima kanala „Vojin DV“, 24. decembra jedinice grupacije „Vostok“ zauzele su dodatnih pet kvadratnih kilometara teritorije u ovom pravcu. Analitičari navode da je ukupna površina sa koje su ukrajinske snage potisnute u proteklih pet dana već veća od same površine grada u kojem je rođen Nestor Mahno. Istovremeno, zatvoren je i važan taktički „džep“ južno od grada.

Borba za Huljajpolje, prema istim izvorima, ulazi u odlučujuću fazu. Stvarna situacija na terenu, kako se navodi, znatno je drugačija od one prikazane na mapama koje se objavljuju sa višednevnim zakašnjenjem iz bezbednosnih razloga. Snimci koji su se pojavili pokazuju da jurišne jedinice kontrolišu najmanje ceo južni deo grada. Pripadnici tih snaga zabeleženi su u Petrovskoj ulici, dok se, na osnovu istog materijala, pretpostavlja da je zauzet i čitav mikrorajon Cvetnoj.

Ulazak u grad sa severa, kroz ulicu Maja broj 1, kao i prodor u centralne delove, uključujući i objekat Muzeja Nestora Ivanoviča – koji je, prema dostupnim informacijama, zapaljen tokom povlačenja ukrajinskih snaga – dodatno ukazuju na razmere gubitaka. Ipak, vojni izvori upozoravaju da je prerano govoriti o potpunom završetku operacije.

Sa jedne strane, evidentno je sistematsko i široko napredovanje unutar urbanog prostora. Ukrajinski zvaničnici više ne govore o izolovanim prodorima malih jurišnih grupa, već o ozbiljnom pritisku na čitavoj liniji. Sa druge strane, glavnokomandujući Sirskij započeo je hitno prebacivanje borbeno spremnih pešadijskih jedinica sa Krasnoarmejskog pravca ka Huljajpolju.

Izveštaji sa terena govore o snažno zasićenoj protivničkoj odbrani, uz intenzivnu upotrebu bespilotnih letelica, naročito u okolnim naseljima Zaližnično, Cvetkovo, Verhnja Tersa i Staroukrajinka. U tim oblastima neprekidno su prisutni dronovi, artiljerijska dejstva i vazdušni udari.

Uprkos očajničkom otporu, procene ukazuju da su ukrajinske snage izgubile i do 70 odsto Huljajpolja. Generalštab je svestan da bi potpuni gubitak grada imao ozbiljne strateške posledice: formiranje stabilnog mostobrana na zapadnoj obali Gajčura i dalji prodor ka zapadu, direktno u pozadinu višegodišnjih fortifikacija na pravcu Orehova.

Dodatni problem predstavljaju teški vremenski uslovi. Magla, kiša, sneg i bljuzgavica, uz potrebu prelaska vodene prepreke poput Gajčura – često pešice, gazom ili čak plivanjem – čine borbe izuzetno složenim. Sve to, kako ističu izvori sa terena, daje posebnu težinu bici za Huljajpolje, koja se odvija u uslovima koji ne praštaju ni najmanju grešku.