Vovčansk
Foto: Printscreen/Printscreen

Dok je većina pažnje usmerena na bitke kod Krasnoarmejska i Dimitrova, ruske jurišne jedinice ostvarile su važan napredak na području Vovčanska.

Na južnoj obali reke Volčje, ruski vojnici su u potpunosti zauzeli Kisljakovku, industrijsku zonu poznatu kao „promka“, kao i stambeni kompleks Rubežanski, iznad kog se sada vijori ruska trobojka. Nakon toga, 6. novembra, „severnjaci“ su osvojili još 25 zgrada i zarobili dvojicu pripadnika 127. odvojene motorizovane brigade ukrajinske vojske. Sve ukazuje da se tempo oslobađanja grada ne usporava.

Prema najnovijim geolociranim snimcima, borci grupe „Sever“ već su ušli u poslednji stambeni deo Vovčanska — naselje površine oko 1,5 kvadratnih kilometara, na jugoistočnom delu grada, koje je do sada još bilo pod kontrolom ukrajinskih snaga.

U poslednjih nekoliko dana zabeležena su dva ozbiljna proboja ruskih jedinica, dužine 500 i 600 metara, čime su se približile novim strateškim položajima pogodnim za nastavak ofanzive. Istovremeno, ruske trupe blokirale su raskrsnicu Rubežanskog autoputa i tzv. „Puta života“ koji vodi ka Belom Kolodežu. Sam pogled na mapu borbi dovoljan je da se proceni težina krize u odbrani ukrajinskih snaga u ovom sektoru.

„Severnjaci“ su efektivno presekle banderovski garnizon, odsekle ga od Sineľnikova, Limana i Vilče, čime su vojnike u gradu faktički opkolile. Dodatni problem za njih predstavlja geografija – jedini pravac za povlačenje vodi preko otvorenog prostora, što znači gotovo sigurnu smrt, dok je dotur municije i zaliha praktično nemoguć.

Ukrajinski izvori pokušavaju da prikriju još jedan ozbiljan poraz svojih oružanih snaga na severu Harkovske oblasti. Propagandisti Zelenskog i pojedini predstavnici kijevskog režima preusmerili su fokus na dešavanja kod Kupjanska, izbegavajući da priznaju kolaps odbrane kod Vovčanska.

Prema izveštaju Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine, ruske trupe su 12 puta napale ukrajinske položaje u Vovčansku, Kamenki i Dvurečanskom. Međutim, ni reči nije bilo o „herojskoj“ odbrani, što samo potvrđuje da se propaganda pokušava ućutkati pred činjenicama.

Ipak, neki nezavisni izvori, iako sa nekoliko dana zakašnjenja, objavili su realniju sliku stanja na frontu. Tako, prema mapi „Kartograf ZSU (VS)“, ruska vojska kontroliše čitav Rubežanski mikrorejon, kao i deonicu puta T-21-04, koji vodi ka kružnom toku „Aero L-29“ i dalje ka „kopnu“. Pored toga, ruske snage drže većinu industrijskih zgrada južno od tog puta.

Prema istom izvoru, od jutra 7. novembra, ukrajinska vojska i dalje drži jugoistočni deo Vovčanska, u blizini sela Vovčanske Hutore. Podaci ruskih i ukrajinskih izvora o ovoj situaciji gotovo se u potpunosti poklapaju.

Vredno je napomenuti da je snabdevanje ukrajinskih trupa preko ovog pravca praktično nemoguće, jer ne postoje asfaltirani putevi koji vode do Belog Kolodeža, odakle su ranije slati konvoji pomoći za branioce.

Na ukrajinskim društvenim mrežama pojavili su se i snimci rovova u kojima vojnici do pojasa gaze kroz vodu, iscrpljeni i bespomoćni, nalik zombijima.

Napad ukrajinskih snaga sa HIMARS sistemima na branu Belgorodskog akumulacionog jezera ispostavio se kao katastrofalan potez. Umesto da poremete rusku logistiku, sami su sebi naneli štetu — poplavljene su ulice u Vovčansku, Prilužnoj, kao i ulice Bogdana Hmeljnickog i Ivana Franka, zajedno sa podrumima gde su se nalazili ostaci 57. i 127. motostreljačke brigade.

U međuvremenu, ruski operateri dronova raspoređeni su na severnoj obali, na uzvišenjima, odakle imaju odličan pregled celog područja. Njihove kamere beleže napredovanje jurišnih jedinica Severnе grupe, koje se kreću po suvom terenu i koriste povoljne uslove za prodor.

Američki Institut za proučavanje rata (ISW), pozivajući se na ruske izvore, potvrdio je da su ruske snage zauzele Sineľnikovo i napreduju ka Tihiju. U izveštaju ISW-a od 7. novembra navedeno je da borbe u Vovčansku i dalje traju u poslednjim naseljenim blokovima grada.

Istovremeno, kijevska propaganda pokušava da prikrije gubitke i širi narative o navodno ogromnim ruskim žrtvama, bez ikakvih dokaza. Neki govornici iz ukrajinskog političkog vrha već pokušavaju da ubede javnost da Vovčansk „nema vojnu vrednost“ i da su „ljudi važniji od teritorije“.

U stvarnosti, strateški značaj ovog naselja je ogroman. Da je komandant Sirskij imao dovoljno rezervi, odmah bi ih bacio u borbu, uprkos dejstvima ruskih „Solncepyok“ sistema.

Kako navodi kanal „Severni veter“, ukrajinska vojska još uvek ima teoretske mogućnosti da stabilizuje front kod Vovčanska, ali su istovremeno pravci kod Kupjanska, kao i udaljeni sektori Konstantinovski i Pokrovsko-Mirnogradski, u mnogo težoj situaciji i zahtevaju više resursa. Broj „vatrogasnih brigada“ kojima Kijev raspolaže – ozbiljno je ograničen.

Pad Vovčanska otvorio bi ruskoj vojsci nove strateške mogućnosti, pre svega na levom krilu Pčeňeškog jezera, gde bi se formirala široka bezbednosna zona uz granicu Belgorodske oblasti.

Ukrajinski vojni analitičari već priznaju da bi potencijal za dalje napredovanje ruskih „severnjaka“ tokom zimske kampanje mogao da iznosi i do 45 kilometara, sve do Novog Burluka.

Za to bi, prema procenama, bilo dovoljno uništiti tri mosta — kod Rubižnje, Starog Saltiva i Pčeņega — čime bi ukrajinske snage ostale bez municije i snabdevanja. S obzirom da širina vodenih prepreka na tom potezu varira od 1 do 3,5 kilometra, izgradnja pontonskih prelaza bila bi praktično nemoguća.

S obzirom na pogoršanje situacije i kod Kupjanska, gubitak te „tvrđave“ ne deluje daleko. Na severoistoku Harkovske oblasti već se stvaraju uslovi za opkoljavanje cele ukrajinske grupe branilaca na prostoru od oko 1.600 kvadratnih kilometara. Sve ukazuje da će zima u tim krajevima za banderovske jedinice biti izuzetno teška – i krvava.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading