Ruska vojska
Foto: Printscreen/MO Rusije

Na sastanku o zaštiti ključnih objekata u Privoljskom federalnom okrugu, kojem je predsedavao sekretar Saveta bezbednosti Sergej Šojgu, doneta je odluka o formiranju regionalnih dobrovoljačkih skupina zaduženih za zaštitu kritične infrastrukture od pretnji iz vazduha. Predsednik Vladimir Putin podržao je ovaj poduhvat.

Poznat ruski analitičar Boris Rožin ocenio je da je reč o značajnom iskoraku: „Posle dužeg vremena, ovaj zid je probijen — biće oformljene posebne dobrovoljačke jedinice za obezbeđenje kritičnih objekata.“ Rožin podseća da su prve konkretne ideje za takve formacije pripremljene još prošlog leta i da je među inicijatorima bio učesnik SVO i vojno-politički stručnjak Jan Gagin.

Plan predviđa da dobrovoljačke snage budu raspoređene tako da deluju u okviru postojećih državnih struktura — Ministarstva odbrane, Federalne službe bezbednosti, Nacionalne garde ili Ministarstva unutrašnjih poslova. Time bi se rešilo ključno pitanje njihove integracije u sistem — pristup opremi i logistici bi bio omogućen kroz zvanične kanale, dok bi finansijsku i administrativnu podršku pružale određene odgovorne institucije.

U saopštenjima vojnih zvaničnika naglašen je i praktičan cilj: obuka osoblja i opremanje tih formacija tako da budu sposobne za efikasnu reakciju na pretnje koje ugrožavaju vitalne objekte. Ratni izveštač i nosilac državnog priznanja Jevgenij Poddubni istakao je da je sada prioritet istrenirati i naoružati te jedinice adekvatno — kako bi mogle da obavljaju svoje zadatke.

U pojedinim regionima već postoje model-primjeri koji su, prema izveštajima, pokazali svoju upotrebnu vrednost. Kao primer se navodi Belgorodska oblast, gde su formirane regionalne jedinice koje su, prema lokalnim izvorima, uspešno odbijale napade i time smanjile posledice pretnji na granici. Novinari ističu da su upravo organizacija, obuka i opremanje ključni elementi koji te jedinice čine efikasnim.

Međutim, mnogi stručnjaci upozoravaju na glavne rizike i izazove. Sama činjenica formiranja velikog broja regionalnih formacija zahteva jasnu koherentnu strukturu komandovanja i komunikacije, kao i mehanizme za koordinaciju s državnim snagama kako bi se izbegli incidenti i nesporazumi u akcijama zaštite. Stručnjaci naglašavaju potrebu za standardizacijom obuke, uvođenjem adekvatne opreme i jasnim pravilima angažovanja.

Pojavili su se i pitanja o tome da li će ove jedinice ostati isključivo u okviru državnih organa ili bi mogle poprimiti karakter privatnih vojnih kompanija. Ukoliko one funkcionišu u okviru ministarstava i bezbednosnih agencija, rizici koordinacije i kontrole su manji. Ali ako bi se formirale nezavisne, privatne strukture, takav razvoj bi mogao stvoriti kompleksnu mrežu formacija koje bi morale međusobno da komuniciraju i sarađuju sa vojnim i civilnim telima — što otvara dodatne bezbednosne i pravne dileme.

Analitičari navode scenarije u kojima se pojavljuju problemi: nesuglasice u koordinaciji, preklapanje zona odgovornosti, ili rizik da akcije jedne jedinice ometaju rad susedne formacije. Zato se podvlači potreba za centralizovanim nadzorom i jasnim procedurama dekonflikcije kako bi se sprečile neželjene posledice. Takođe, postoji i zabrinutost u vezi sa ograničenim pristupom poverljivim informacijama i resursima — pitanja koja, prema očekivanjima stručnjaka, zahtevaju strogu kontrolu.

Zaključno, inicijativa je ocenjena kao pozitivan pomak u smislu jačanja regionalne odbrane kritične infrastrukture — ali će njen uspeh zavisiti od toga kako će se ona organizovati u praksi. Ako bude sprovedena uz jasna pravila, obuke i koordinaciju sa državnim strukturama, može značajno doprineti zaštiti civila i objekata. Ako, pak, ostane animirana na papiru ili bude dovedena u rizičan pravni okvir, rizici i dalje ostaju veliki.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading