Emanuel Makron
Tanjug/AP
Emanuel Makron

Tanjug/AP

Foto: Tanjug/AP

Makronova partija ostala je u parlamentu sa 288 poslanika, jednim manje nego što je potrebno za apsolutnu većinu. Predsednik je politički uzdrman, ali je pitanje da li će ga taj udar koštati vlasti?

Prema oceni Dušana Gujaničića iz Instituta za evropske studije, činjenica da se „kruni“ poslanička grupa francuskog predsednika predstavlja logičan sled događaja, imajući u vidu pre svega prirodu i strukturu njegovog pokreta koji u strogo političkom smislu i nije prava stranka.

„To je pokret koji je sastavljen uglavnom od članova koji ranije nisu imali političkog iskustva, odnosno, nisu politički „izbrušeni“ i koji pritom nemaju ni zajedničku ideologiju, ako uzmemo da u tom pokretu uopšte ima neke ideologije. Tu, takođe, ima puno pripadnika civilnog društva, građanskog sektora koje okuplja pre svega vezanost za Makronovu ličnost. Kada se to sve ima u vidu ovakav sled događaja nije nikakvo iznenađenje, tim pre što ovo nije prvi put da članovi napuštaju Makronovu partiju. Naime, napuštanja njegove poslaničke grupe ima od samog početka i u poslednje tri godine Makrona je napustilo ukupno 26 poslanika“, objašnjava Gujaničić.

Neki su, kako navodi, odlazili iz ličnog nezadovoljstva, a neki su čak bili isključivani iz poslaničke grupe, a razlozi su bili raznoliki – od nezadovoljstva stepenom demokratije unutar pokreta i nemogućnosti uticanja na donošenje odluka, do nezadovoljstva pojedinim zakonskim rešenjima ili nekim ideološkim postavkama.

„U svakom slučaju, iako poslaničkoj grupi „Republika u pokretu“ sada nedostaje jedan poslanik da bi imala apsolutnu većinu, trebalo bi imati u vidu da postoje druge partije u parlamentu, centrističke stranke koje su za sada spremne da francuskom predsedniku pruže podršku kada je reč o usvajanju zakona. Dakle, iako ovo jeste svojevrstan udarac za Makronovu stranku i njega lično, njemu ipak za sada ne preti opasnost u smislu gubitka vlasti“, primećuje Gujaničić.

Francuski lider, dodaje naš sagovornik, ima još dve godine do narednih izbora i jasno je da želi da obnovi svoj legitimitet i povrati popularnost koja je u padu, naročito usled krize nastale sa pandemijom koronavirusa. U tom smislu, na raspolaganju ima nekoliko mogućnosti.

„On može, sa jedne strane, da se odluči za najradikalniju meru u smislu raspuštanja parlamenta. Međutim, ne verujem da će se odlučiti za ovaj potez jer tako nešto nosi veliki rizik. Druga opcija koju ima je da smeni prvog ministra i da postavi novog premijera, što je opet dosta rizično imajući u vidu da je aktuelni premijer Eduard Filip relativno popularan u javnosti, a po nekim anketama čak je i popularniji od Makrona. Poslednje ankete, sa početka maja, govore da Filip ima devet procenata veću podršku građana od predsednika. Treća mogućnost je da se Makron opredeli za neke promene manjeg obima poput smenjivanja nekoliko ministara i najavi neku novu političku orijentaciju. U ovom trenutku teško je predvideti za koju će se od ovih opcija odlučiti“, primećuje Gujaničić.

Upitan da li su utemeljene tvrdnje pojedinih analitičara da je Makronova popularnost opala jer je za tri godine na vlasti svojom politikom otišao u „desno“, Gujaničić kaže da bi se samo donekle složio sa takvim ocenama.

Emanuel Makron

EPA

Foto: EPA

„Iako Makron lično nikada nije bio do kraja ideološki profilisan, niti mislim da je to danas, mogu da se složim da je 2017. godine dominantan utisak bio da je on negde bliži „levom“ krilu političkog spektra. Od tada do danas on je, pak, uspostavio način vladavine koji asocira na desno orijentisane političke lidere. To mu francuski ustav i politički sistem, na kraju krajeva i dopuštaju, s obzirom na to da je Šarl de Gol uspostavio takav sistem da predsednik bude noseći stub celog poretka“, kaže Gujaničić.

Sa druge strane, dodaje, optužbe na račun Makronove „desnije“ politike se naročito tiču pojedinih ekonomsko-socijalnih mera, odnosno zakona koje je doneo u toj sferi.

„To i jeste jedan od razloga, ako ne i glavni razlog što je grupa poslanika napustila njegov poslanički klub, imajući u vidu da si oni bili to „levo“ krilo njegovog pokreta koje je socijaldemokratske ili ekološke orijentacije. Dakle, Makron je verovatno kao inteligentan političar procenio da sa takvim autoritativnijim nastupom, uslovno rečeno „desničarskijim“, može bolje da vlada i da u javnosti stvori bolju sliku o sebi u javnosti. Međutim, s obzirom na heterogenost njegovog pokreta, to očigledno ostavlja političke posledice“, ukazuje sagovornik Sputnjika.

Makronovi dojučerašnji poslanici, ukupno njih 17, formirali su u parlamentu grupu pod nazivom „Ekologija, demokratija, solidarnost“. Tvrde da će u tom telu delovati nezavisno, kao i da je njihova ambicija „društvena i ekološka promena“ društva. Poslanici navode da se zalažu i za čvrst zdravstveni sistem i jednakost polova, što su pokazali na ličnom primeru jer grupu čini 65 odsto žena.