Talibanski borac
Youtube/Printscreen
Talibanski borac

Youtube/Printscreen

Talibanski borac, Foto: Youtube/Printscreen

Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan više nisu bile sovjetske republike i više nisu imale bezbednosna jamstva koja su sovjetska državna tela pružala decenijama. Iako su vlade pet zemalja bile ujedinjene u zabrinutosti zbog prelazaka iz Avganistana, podeljene su u tome kako reagovati. Inostrana pomoć gotovo bilo koje države bila je dobrodošla, ali jedina zainteresovana strana bila je Rusija, vezana za regiju još iz carskih vremena.

Vojna kampanja koju su Sjedinjene Države i njeni saveznici pokrenuli u Avganistanu nakon terorističkih napada u septembru 2001. dala je Srednjoj Aziji predah. Srednjoazijske vlade sarađivale su u američkoj kampanji, omogućavajući međunarodnim snagama koalicije da koriste vazdušne baze i kopnene rute za Avganistan.

Avganistan

printscreen

Avganistan, Foto: printscreen

Uzbekistan je dao dozvolu Sjedinjenim Državama za korišćenje vazdušne baze u Kanabadu, baze koju su sovjetske trupe koristile za svoju avganistansku kampanju. U aprilu 2002, uzbekistanski predsednik Islam Karimov rekao je parlamentu svoje zemlje: "Odlučujuću ulogu u uklanjanju pretnje na južnoj granici Uzbekistana odigrale su Sjedinjene Države."

 

U januaru 2014., s međunarodnim snagama koalicije sprovodeći najavljeno "povlačenje" trupa iz Avganistana, Karimov se obratio zemlji na Dan branitelja domovine, poručivši narodu Uzbekistana:

"Povlačenje mirovnih snaga ISAF-a iz Avganistana mogao bi da bude ozbiljan test za sve zemlje središnje Azije ". Karimov je pozvao građane da "budu u visokoj pripravnosti" i da budu "spremni da odbiju agresivne radnje protiv naše zemlje".

Vođe u drugim zemljama Srednje Azije ljudima su prenosili istu poruku. Brzo pogoršanje koje se dogodilo u Iraku ubrzo nakon odlaska snaga predvođenih SAD-om dovelo je zapadne tvorce politike do toga da obustave povlačenje trupa iz Avganistana. Danas, međutim, američka uprava signalizuje da uskoro dolazi vreme za povlačenje stranih snaga.

Žena izbatinana na sred ulice u Avganistanu zbog preljube

Jutjub printskrin

Žena izbatinana na sred ulice u Avganistanu zbog preljube, Foto: Jutjub printskrin

Situacija na severu Avganistana sada je nestabilnija nego što je to bio slučaj u bilo kojem trenutku od 2001. Strah od avganistanskog prelivanja ponovo je prioritet vladama u Aškabatu, Biškeku, Dušanbeu, Nur-Sultanu (ranije Astani) i Taškentu.

Bliske države poput Rusije, Kine, Indije, Pakistana i Irana, kao i one dalje na zapadu, vide potencijalnu pretnju koju Avganistan predstavlja. Mnogi se brinu da bi se stabilnost nacije mogla raspasti i da Avganistan može postati sigurno utočište međunarodnim terorističkim organizacijama. Štaviše, mnoge zemlje vide da pomažući srednjoazijskim državama da se bore s neizvesnom budućnosti Avganistana, takođe mogu proširiti svoj uticaj u regiji.

Ruska vojska u akciji

Printscreen

Ruska vojska u akciji, Foto: Printscreen

Rusija ostaje dominantna vojna sila u Srednjoj Aziji. Ruska vojska ušla je na teritoriju sadašnjeg Kazahstana u prvoj polovini osamnaestog veka, a do kraja devetnaestog veka ruska vladavina proširila se na jug do granice s Avganistanom. Nakon što se Sovjetski Savez raspao, Rusija je zadržala kontrolu nad 201. divizijom, jedinicom koja je stacionirana u Tadžikistanu nakon završetka Drugog svetskog rata. Ona je bila presudna i u mnogim unutrašnjim borbama koje su ove zemlje imale nakon osamostaljenja.

Rusija takođe radi na uveravanju Turkmenistana i Uzbekistana, dve države srednje Azije koje se graniče sa Avganistanom, da bliže sarađuju na regionalnoj bezbednosti, a neki ruski zvaničnici odnose se prema središnjoj Aziji kao "granici Zajednice nezavisnih država" s Avganistanom.

Uzbekistan se dva puta pridružio i odustao od ruskih regionalnih organizacija i trenutno nije član. Karimov je uvek bio sumnjičav prema ruskim namerama u Srednjoj Aziji i samo se za pomoć obraćao Moskvi kad mu je bilo potrebno. Karimov je umro 2016. godine, a njegov naslednik Šavkat Mirzijojev već se pokazao da je sposoban za bolje veze sa Moskvom, posebno vojnu saradnju.

Kabul

Tanjug/AP

Kabul, Foto: Tanjug/AP

Turkmenistan se nedugo nakon osamostaljenja proglasio neutralnom državom, statusom koji su Ujedinjene nacije potvrdile u decembru 1995. Vlada Turkmenistana iskoristila je taj status da izbegne učestvovanje u bilo kakvim vojnim savezima. Politika turkmenske vlade prema Avganistanu oduvek je bila da će Aškabat poslovati s onima koji su na vlasti, pogotovo zato što je želeo da izvozi svoj prirodni gas i struju u Avganistan i kroz njega.

Turkmenistanska vlada nije službeno priznala talibane, ali je dozvolila talibanima otvaranje predstavništva u Aškabatu, nadajući se da bi to moglo dovesti do izgradnje gasovoda Turkmenistan – Avganistan – Pakistan – Indija (TAPI), projekat koji za turkmenske državne blagajne donosi prihode od nekoliko milijardi dolara.

Međutim, nigde nedavno pogoršanje bezbednosti na severu Avganistana nije tako izraženo kao na području duž granice od oko 750 kilometara sa Turkmenistanom. Granica Tadžikistana sa Avganistanom uvek je bila dinamična od osamostaljenja; redovno se događaju pucnjave između graničara i krijumčara narkotika.

Kabul eksplozija

Twitter

Kabul eksplozija, Foto: Twitter

Ali ne uz granicu Turkmenistana sa Avganistanom, koja je bila relativno mirna sve do februara 2014. kada su tri turkmenska graničara ubila naoružane ljude koji su prešli iz Avganistana. Turkmenska vlada ima relativno dobre odnose sa vladom Ašrafa Ganija, ali mnoge avganistanske provincije na području do granice s Turkmenistanom pod nadzorom su talibana i ta područja i dalje primaju struju iz Turkmenistana.

 

Od graničnih incidenata u februaru i maju 2014., javljaju se i druge žrtve među turkmenskim snagama duž avganistanske granice, poput izveštaja u ruskim medijima da je na području Serhetabata krajem juna 2018. ubijeno dvadeset i pet vojnika. Turkmenistan je negirao da je bilo incidenata.

Vlade Tadžikistana i Uzbekistana podržavaju vladu Ganija, ali postoje izveštaji od 2014. da su i Taškent i Dušanbe povezani s aktivnostima u Avganistanu koje nisu koordinirane sa Kabulom. Poslednjih godina pre smrti uzbekistanskog predsednika krajem leta 2016. bilo je izveštaja da uzbekistanske bezbednosne snage prelaze granicu kako bi uhapsile osumnjičene, od kojih su neki bili avganistanski državljani. Otkako je predsednik Mirzijojev došao na vlast u Uzbekistanu, o tome još nema izveštaja.

Napad u Kabulu

AP/Rahmat Gul

Napad u Kabulu, Foto: AP/Rahmat Gul

Avganistanski zvaničnici optužili su Tadžikistan da pomaže talibanima. U avgustu 2018. avganistanski poslanik u parlamentu Kamol Sapai tvrdio je da su talibani imali veze "s druge strane Amu-Darje" (velike pogranične reke) i da su ranjeni talibanski borci bili na lečenju u Tadžikistanu. U januaru 2017., vlada u Dušanbeu demantovala je tvrdnje Kabula da se u Tadžikistanu popravlja oprema koja pripada Talibanima.

Vojni zvaničnici Sjedinjenih Država i avganistanska vlada i vojni zvaničnici tvrdili su da Rusija daje oružje talibanima preko Tadžikistana, no te optužbe i Moskva i Dušanbe negiraju. U decembru 2015., tadašnji ruski ambasador u Avganistanu Zamir Kabulov potvrdio je da su se visoki ruski vojni zvaničnici tokom leta 2015. više puta sastali s zapovednikom talibana iz okruga Darkak u provinciji Badahšan, Kari Din Muhamadom Hanifom. Susret se odvijao u ruskoj bazi u Tadžikistanu, očito bez znanja tadžičke vlade.

Džihadista puca na sirijskog vojnika

Printscreen/Youtube

Džihadista puca, Foto: Printscreen/Youtube

Trenutno vlade Srednje Azije, Moskva i Peking smatraju militante Islamske države-Horasan glavnom brigom u Avganistanu. Ovaj ogranak DAEŠ-a uglavnom deluje u istočnom Avganistanu, ali barem jedna grupa, koju je predvodio pogubljeni komandant talibana u okrugu Darzab u provinciji Džozdžan, koja se graniči s Turkmenistanom, proglasila se delom ove grupe.

Vladine snage i talibani napali su grupu, ubivši njenog vođu, etničkog Uzbeka Karija Hikmatulaha, u aprilu 2018. Prema mnogim izveštajima i izjavama vlada središnje Azije, Rusije i Kine, krilo DAEŠ-a u Avganistanu uključuje u svoje redove građane iz svih zemalja Srednje Azije i Ujgure iz Kine, a sve više ih i dalje dolazi u Avganistan iz Iraka i Sirije jer su tamo oslobođene teritorije koje je DAEŠ kontrolisao. Ono što je najveća ironija jeste da talibanske trupe vode najžešće kampanje protiv DAEŠ-a u Avganistanu.

To što vlade Srednje Azije sada rade ne razlikuje se mnogo od njihovog pristupa pre dvadeset i pet godina, ali danas su ulozi veći. Avganistanski građanski rat početkom devedesetih bio je briga vlada Srednje Azije. Bilo je incidenata, poput onog u aprilu 1992., kada je oko dvesta avganistanskih Turkmena naoružanih automatskim oružjem prešlo u Turkmenistan i postavilo logor na pet kilometara od granice.

U oktobru 1993. vlada Turkmenistana požalila se kako su avganistanski ratni avioni bacali bombe u blizini turkmenskog grada Tagtabazara. Izbeglice su povremeno prelazile iz Avganistana, ali su vraćeni kad su borbe prestale. S izuzetkom građanskog rata u Tadžikistanu, prelivanje iz Avganistana ostalo je blizu granice. Strane snage se mogu povući iz Avganistana, ali države Srednje Azije ne mogu pomerati svoje granice.

Ono što se događa u Avganistanu uvek je imalo uticaja na to kako su vođe u Aškabatu, Biškeku, Dušanbeu, Nur-Sultanu i Taškentu mogle da upravljaju svojim državama. Trenutno regija čeka neizvesnu budućnost, a budući da bi izbijanje problema u Srednjoj Aziji moglo da utiče na udaljenija područja, postoje sile izvan ovog područja koje su spremne da ponude svoju pomoć ili uz prisilu zadrže probleme Avganistana u Avganistanu.