Dom zdravlja, lekar, doktor, čekaonica
Alo/Rajko Ristić
Dom zdravlja, lekar, doktor, čekaonica

Alo/Rajko Ristić

Dom zdravlja, lekar, doktor, čekaonica, Foto: Alo/Rajko Ristić

Pre svega, moramo vas, naše drage čitaoce, da upozorimo da su pojedini delovi teksta uznemirujućeg sadržaja.

Što se tiče "grada džeza", na svakih 1.000 stanovnika ima jedan zaražen, a to su tek početne procene, dok je javnosti poznato da je država Vašington najugroženija na području SAD.

Respiratnorni stručnjak ima zadatak da održava stabilno disanje pacijenata, a do pre par nedelja sve je bilo manje više pod kontrolom, dok korona nije krenula da muči sve više i više ljudi.

Od prošle sedmice problem je utoliko veći, jer su pacijenti zaraženi COVID-19 u petoj i šestoj deceniji života, sa minimalnim zdravstvenim problemima, a opet - na respiratoru.

Po ko zna koji put ponovićemo da niko nije izuzet od koronavirusa, već se radi o tome ko i koliko ima jak imunitet.

Prema procenama u bolnici gde radi pomenuti lekar, trećina pacijenata je na respiratorima, i naravno kao i sve ostale ustanove u svetu, lekari se nisu spremili za talas pacijenata jer niko nije očekivao ovakvu ekspanziju.

Bolnica

Shutterstock

Bolnica, Foto: Shutterstock

- Čitajući o koroni u vestima, znao sam da će situacija biti klinički loša, ali mi se sa gripom nosimo svake godine, pa sam razmišljao: Verovatno nije mnogo gore od gripa. Ali nakon što sam video bolesnike sa COVID-19, sve se promenilo. Ova bolest je zastrašujuća, sve ovo je zastrašujuće. Imam pacijente u njihovim ranim 40-im i bio sam šokiran. Ljudi koji izgledaju relativno zdravo, sa minimalnom zdravstvenom istorijom, stanje im se menja kao da ih je udario kamion. Problem je što budu na minimalnom dotoku kiseonika, mislite da je sve pod kontrolom i onda odjednom - ne mogu da dišu!

To je možda i najveći strah, što najpre pacijenti sa sasvim normalnom kliničkom slikom postaju kritični i u najtežoj fazi života - borbi za isti.

- Na svaka četiri sata proveramo stanje obolelih. Neki od njih su sve vreme priključeni na kardiološke monitore, tako da vidimo da li im se otkucaji srca naglo povećavaju ili smanjuju. Ili nam se desi da neko od nas uđe i samo vidi pacijenta koji se bori da dođe do vazduha ili čak ne daje nikakve znakove. Čini se da se to dešava sa mnogim ovde pacijentima: Odjednom im se stanje pogorša i usledi respiratorni zastoj.

Ovako opisuje nesrećni lekar stanje kod pacijenata i nastavlja u dahu:

- To se zove akutni respiratorni distres sindrom, ARDS. To znači da su pluća ispunjena tečnošću. I to je primetno po načinu na koji rendgen izgleda: Pluća su bela. Pacijentima sa ARDS izuzetno je teško dati kiseonik. Kada se to desi smrtnost je zaista visoka, iznosi oko 40 odsto. Jedini način je da se pacijent stavi na respirator i tako se pomaže da kiseoniku da uđe u krvotok.

ARDS je nešto što se dešava vremenom, što polako napreduje i imate šansu da ga kontrolišete, ali... Ovaj volšebni virus potpuno "kosi pravila".

Bolnica

Tanjug/Filip Krainčanić

Bolnica, Foto: Tanjug/Filip Krainčanić

- Obično je ARDS nešto što se dešava s vremenom, kada su pluća duže pod upalom i kada se ta upala povećava. Ali kod ovog virusa, čini se da se dešava preko noći. Kad ste zdravi, pluća vam se sastoje od malih balona. Kao drvo koje je sačinjeno od gomile lišća, pluća su sačinjena od malih vreća sa vazduhom koje nazivamo alveole. Kada udišete, svi te alveole se naduvaju i imaju kapilare u zidovima, male krvne sudove. Kiseonik iz pluća ide u krv i tako se širi po po telu.

Zapalenje pluća, normalno. Međutim, ovo nije kao i svaka druga upala.

- Tipično kod ARDS-a, pluća su upaljena. To je kao upala poput bilo koje na telu: Ako imate opekotinu na ruci, koža oko nje postaje crvena od dodatnog protoka krvi. Telo joj šalje dodatne hranjive sastojke da ozdravi. Problem je kada se to dogodi u vašim plućima, tečnost i dodatna krv počinju da idu u pluća. Virusi mogu da povrede ćelije u zidovima alveola, pa tečnost curi u alveole. A kada takva pluća snimite rendgenom ona izgledaju kao staklo od tuš kabine. A pluća izgledaju tako jer je na rendgenu tečnost bela, pa pluća izgledaju kao belo mleveno staklo, ili ponekad čisto belo, jer se sada u plućima umesto vazduha nalazi tečnost.

Respiratori moraju da rade na maksimumu maksimuma kako bi uspeli da naprave nešto, odnosno da pomognu pacijentu na nivou da ga stabilizuju.

- Kod naših pacijenata sa koronavirusom koji su na respiratoru potreban je zaista maksimu koji se može izvući iz mašine. Mora da se podesi na oko 90 odsto kiseonika kako bi se održala pluća. To je nešto možda najviše što sam ikada video, a to znači da nam ponestaje opcija.

Ovakvo stanje najviše podseća na nekoga ko premine od utapanja.

- Po mom iskustvu, ova težina ARDS-a je obično više tipična za nekoga ko ima iskustvo utapanja - ima gomilu prljave vode u plućima - ili ljudi koji udišu kaustični gas. Nikada nisam video da mikroorganizam ili infektivni proces toliko brzo nanose tako akutno oštećenje pluća. To me je stvarno šokiralo.

Doktor, bolnica, pregled, pacijent, rak, kancer

Shutterstock, ilustracija

Doktor, bolnica, pregled, pacijent, rak, kancer, Foto: Shutterstock, ilustracija

Oštećenja su takva da slobodno može da se kaže da je ova bolest čak i više od gripa.

- Prvo me je pogodilo koliko je bilo drugačije kad sam video da mi se pogoršava stanje kod prvog pacijenta sa koronavirusom. Rekao sam - Ovo nije grip. Gledam relativno mladog momka kako se bori za vazduh a iz njegove cevi i iusta izlazi ružičasta penušava sekrecija. Ventilator je trebalo da mu omogući da diše ali on se i dalje bori za vazduh, pomera usta, pomera telo, bori se. Morali smo da ga obuzdamo. Tako smo morali sa svima. Oni zaista hiperventiliraju, stvarno se bore da dišu. Kada ste u takvom stanju gde se borite za vazduh, a imate i groznicu, jedostavno u tom delirijumu ne znate kada neko pokušava da vam pomogne, pa onda pokušavate da izvučete cev iz usta jer osećate da vas guši, ali se zapravo davite.

Sekret se nakuplja u plućima, dolazi maltene do davljenja zbog viška tečnosti.

- Kada neko ima infekciju, navikao sam da vidim normalne boje koje biste povezali sa tim: zelenu i žutu. Bolesnici sa koronavirusom s ARDS-om imali su mnogo sekreta koji je zapravo ružičast jer su ispunjeni ćelijama krvi koje cure u disajne puteve. U suštini se utapaju u sopstvenoj krvi i tečnostima jer su im pluća toliko puna. Dakle, stalno moramo da usisavamo sekret svaki put kada uđemo u njihove sobe.

Stanje je jezivo, svima je jasno posle samo nekoliko slučajeva.

- Pre svog ovog haosa, svi smo se šalili. Jer ako ste izloženi virusu i budete pozitivni i odete u karantin vi budete na plaćenom odsustvu. Svi smo se šalili: Želim da se zarazim koronom jer tada dobijam plaćeni odmor ali kad sam jednom video ove pacijente rekao sam - Ne, ne želim ovo da dobijem i ne želim da bilo ko koga znam dobije ovo.

Rast obolelih je ogroman, iz sata u sat...

- Prošle nedelje sam video kako ovo sve napreduje. Imali smo jednog ili dva pacijenta u našoj bolnici, a zatim pet do 10 pacijenata, a zatim 20 pacijenata. Svakog dana intenzitet se neprestano povećavao. Više pacijenata, i sami pacijenti počinju da postaju sve bolesniji i bolesniji. Kada je prvi put počelo, svi smo imali tonu opreme, tonu zaliha, a kako smo počeli da dobijamo sve više pacijenata, počeli smo da ostajemo bez opreme i zaliha.

smrt, bolnica, lekar, doktori

Shutterstock, ilustracija

smrt, bolnica, lekar, doktori, Foto: Shutterstock, ilustracija

Neumorni lekari širom sveta rade bez da se na išta požale, a pritom su izloženi virusu maltene non-stop, i uz to ugrožavaju svoje ukućane.

- Ja radim smene od po 12 sati. Trenutno koristimo oko četiri puta više respiratora nego što je to uobičajeno. Imamo tako veliki broj pacijenata, ali zaista je teško pronaći dovoljno ljudi da popune sve smene. Znate, čak i ako preživite ARDS, možete imati trajna oštećenja pluća. Mogu se napuniti ožiljnim tkivom. ARDS može dovesti do opadanja kognitivnih funkcija. Mišići nekih ljudi se troše i potrebno im je dugo vremena da se oporave nakon što "siđu" sa respiratora.

- Postoji vrlo realna mogućnost da nam ponestane kreveta i u tom trenutku ne znam šta će se dogoditi ako se pacijenti razbole i moraju da budu intubirani i stavljeni na respirator. Da li će ta osoba umreti zato što nemam opremu da ih održimo u životu? Šta ako to traje mesecima i na desetine ljudi umre zato što nemamo respiratore? - pita se lekar kome je ova borba sa bolešću nešto najstrašnije što je video u karijeri.

Za kraj, ne isključuje mogućnost italijanskog scenarija.

- Nadam se da nećemo stići dotle, ali ako imate samo jedan respirator i imate dva pacijenta, moraćete da birate onog kome su veće šanse da preživi. Bojim se da ćemo doći do te tačke a čuo sam da se to događa u Italiji.

Budite odgovorni, ostanite u kući!