Sve što ste hteli da znate o izborima za predsednika SAD, a niste imali koga da pitate
Na izborima 2016, Hilari Klinton, kandidatkinja Demokratske stranke, osvojila je 65,7 miliona direktnih glasova, a republikanac Donald Tramp 62,9 miliona
Ilustracija
Na kraju je Tramp dobio 304 elektorska glasa, a zlosrećna Hilari 224, pa je Tramp postao predsednik. Statistički je to, pisao je tada „Njujork tajms“, najgori rezultat nekog izabranog predsednika od 1876.
Amerika je zemlja koja se od svog nastanka u 18. veku tradicionalno kune u sopstvenu demokratiju, u kojoj je izborna volja građana neprikosnovena. Istovremeno, to je zemlja u kojoj je moguće (do sada se desilo pet puta) da predsednik postane kandidat koji je dobio manje glasova od svog rivala. Kako je to moguće?
Ko će pobediti na izborima u Americi?
Pa moguće je, jer su osnivači Sjedinjenih Američkih Država davne 1788. uspostavili sistem elektorskog glasanja jer nisu, kako kaže Džordž Edvards, profesor političkih nauka na Univerzitetu Teksas, imali poverenja u građane sopstvene države.
- Nisu verovali ljudima da će doneti mudru odluku prilikom glasanja. Tada nije bilo neobično da političari ne veruju „nekontrolisanoj gomili“, kako su neki nazivali američki narod - kaže Edvards.
Šta je, zapravo, elektorski sistem? To je za Evropljane, ali i za veći deo sveta, komplikovana i nejasna procedura, koja, ukratko, omogućava da se poništi većinska izborna volja građana jer o tome ko će postati predsednik na kraju odlučuje elektorski kolegijum. Svaka savezna država u taj kolegijum delegira onoliko elektora koliko joj pripada po broju stanovnika: ima ih ukupno 538, što je broj koji odgovara broju kongresmena i senatora. Kalifornija je najmnogoljudnija američka država i ima najviše elektora (55), a slede Teksas (38), Njujork i Florida (po 29). Najmanje imaju slabo naseljene države - Aljaska, Vermont, Delaver, Vajoming i Montana imaju po svega tri elektora.
Na izborima pobeđuje onaj kandidat koji osvoji 270 elektora, odnosno apsolutnu većinu. Uz dva izuzetka, u saveznim državama vlada princip „pobednik nosi sve“ - kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, čak i sa najmanjom razlikom, osvaja sve njene elektore. Izuzeci su elektori Nebraske i Mejna, koji kandidata biraju srazmerno broju osvojenih direktnih glasova.
Preporučujemo:
Kako to funkcioniše u praksi? Na izborima 2016, Hilari Klinton, kandidatkinja Demokratske stranke, osvojila je 65,7 miliona direktnih glasova, a republikanac Donald Tramp 62,9 miliona. Na kraju je Tramp dobio 304 elektorska glasa, a zlosrećna Hilari 224, pa je Tramp postao predsednik.
Statistički je to, pisao je tada „Njujork tajms“, najgori rezultat nekog izabranog predsednika od 1876. Samo dan nakon proglašenja rezultata, američka javnost počela je da dovodi u pitanje izborni sistem star 232 godine. Mediji su ga nazivali bizarnim i anahronim, ističući da veliki broj Amerikanaca, bilo da su demokrate ili republikanci, želi da o predsedniku odlučuju građani, a ne elektori. Pomenuti
„Njujork tajms“ i ove godine insistira na tezi da je elektorski kolegijum jedan od „prvobitnih grehova“ osnivača Amerike.
- U robovlasničkom periodu, južnjačke države bile su u nepovoljnom položaju kada bi se predsednik birao na osnovu glasova građana, zbog velikog broja pripadnika obespravljene crnačke populacije. Robovlasničke države, koje su po Ustavu crnog roba brojale kao 60 odsto bele osobe, imale su više elektorskih glasova. Ali danas ne postoji robovlasništvo - piše list.
Moguće je glasanje i pre izbornog dana
Izborni dan, zakonski, uvek pada u prvi utorak u novembru. Nikada u istoriji predsednički izbori u SAD nisu odloženi, čak i u vreme Građanskog rata 1864. izbori su održani u regularnom terminu i drugi mandat je osvojio predsednik Abraham Linkoln. Ove godine, datum izbora je 3. novembar, ali je oko 90 miliona Amerikanaca već glasalo. Najviše ljudi, oko 25 miliona, glasalo je prevremeno u Kaliforniji, Teksasu i Floridi. Zadržan je trend da više glasaju birači koji su se za izbore registrovali u Demokratskoj nego oni koji su registrovani u Republikanskoj stranci, ali analitičari tvrde da na osnovu toga ne treba izvlačiti nikakve zaključke jer registracija u stranci ne znači da će birač automatski podržati njenog kandidata.
Sistem elektorskog kolegijuma podrazumeva i da manje države snose veću odgovornost za izbor - glas elektora Vajominga vredi 3,6 puta više nego glas elektora iz Kalifornije. Direktan glas bi tretirao sve Amerikance podjednako, bez obzira na to gde žive, što uključuje i republikance u San Francisku i Njujorku, i demokrate u Kolorado Springsu i El Pasu, kaže profesor Edvards.
- Mislim da elektorski kolegijum u 21. veku nema nikakvu vrednost. Krši princip političke jednakosti, što znači da svi glasovi ne vrede isto, a to je u potpunoj suprotnosti sa temeljima demokratije - naglašava profesor.
Dodatni problem je i pitanje da li elektori glasaju onako kako je glasala većina birača iz njihove države. Ustav SAD ne predviđa sankcionisanje elektora koji glasaju suprotno volji većine, ali je Vrhovni sud prošle godine pod pritiskom javnosti doneo odluku prema kojoj svaka država može da kazni svoje elektore ako se ispostavi da su glasali suprotno volji većine, što opet ostavlja prostor za manipulacije jer odluka nije obavezujuća, već je više preporuka.
Pročitajte još: