Vanredni izbori u Španiji, zakazani za 29. novembar, mogli bi dodatno da promene političke odnose među evropskim liderima, a samim tim i odnos snaga na sastancima na kojima se odlučuje o budućem pravcu Evropske unije.
Prema rezultatima anketa, pobeda španskih konzervativaca sve je izvesnija, što znači da bi broj socijalističkih lidera u Evropskom savetu mogao dodatno da se smanji.
Izbori u Italiji, Francuskoj i Poljskoj 2027. godine mogli bi dodatno da oslabe evropsku levicu i dovedu do toga da proevropske progresivne i liberalno-leve stranke u Evropskom savetu ostanu u izrazitoj manjini.
"Jedna od poslednjih preostalih levičarskih vlada u Evropskoj uniji... To zvuči kao relikt prošlosti", rekao je jedan diplomata EU za Rapporteur.
Ko ostaje od evropskih socijalista?
Ukoliko Sančez izgubi izbore, među socijalističkim i socijaldemokratskim liderima u Evropskom savetu uglavnom bi ostali danska premijerka Mete Frederiksen i malteški premijer Robert Abela.
Oboje dolaze iz manjih članica EU, a njihovi politički stavovi ne moraju nužno da se poklapaju sa Sančezovim shvatanjem socijalizma. Socijalista je i predsednik Evropskog saveta Antonio Košta.
Evroskeptična grupacija Evropskih konzervativaca i reformista (ECR) trenutno ima dva predstavnika u Evropskom savetu - italijansku premijerku Đorđu Meloni i belgijskog premijera Barta De Vevera.
Letonski premijer Andris Kulbergs je nezavisan, ali u njegovoj vladajućoj koaliciji učestvuju i stranke povezane sa ECR-om.
Bivšeg češkog premijera Petra Fijalu, koji je pripadao ECR-u, zamenio je Andrej Babiš, čija je stranka ANO članica krajnje desničarske grupacije Patriote za Evropu (PfE).
Umerena, proevropska desnica, okupljena oko Evropske narodne partije (EPP), ima 12 lidera u Evropskom savetu, kao i predsednicu Evropske komisije.
"Praznina bi bila velika", rekao je Havijer Karbonel, politički analitičar iz briselskog Centra za evropsku politiku (EPC).
"Frederiksen se među socijalistima u ostatku Evrope ne doživljava kao vodeća figura na način na koji je to, u određenoj meri, bio Sančez", dodao je on.
Karbonel smatra da bi Sančezov odlazak mogao da pokrene širu raspravu među evropskim socijalistima o pravcu u kojem bi trebalo da se razvijaju, posebno zato što im ni umereniji ni izrazito levi pristup trenutno ne donose izborne uspehe.
Velike razlike oko migracija
"Frederiksen, da li je ona zaista socijalistkinja?", upitao je drugi diplomata EU, podsećajući na česta neslaganja Danske i Španije u Evropskom savetu, naročito kada je reč o migracionoj politici.
Danska premijerka je nedavno, zajedno sa italijanskom premijerkom Đorđom Meloni i poljskim premijerom Donaldom Tuskom, kritikovala Sančeza zbog njegove politike legalizacije statusa stotina hiljada migranata.
Frederiksen se zalaže za znatno strožu migracionu politiku od španskog premijera.
Nedavno je podržala planove za uspostavljanje centara za migrante izvan EU, u Ruandi, uz podršku Nemačke, Austrije, Grčke i Holandije.
Španija se, zajedno sa Francuskom, dosledno protivila takvim predlozima.
"Ne bih Frederiksen definisala kao socijaldemokratkinj"“, izjavila je za portal Rapporteur Hana Jalul, istaknuta poslanica španskih socijalista u Odboru za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
"Ako bilo kog migranta možete da pošaljete u Ruandu, ne uzimajući u obzir ljudska prava, njegovu životnu situaciju ili lične okolnosti, to je potpuno neprihvatljiv rasizam", dodala je ona.
Sančez se često sukobljavao sa Trampom
Sančez je evropskoj levici dao prepoznatljiv politički profil, posebno svojim stavovima o Kini, Bliskom istoku i odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Njegova vlada bila je otvorenija za saradnju sa Kinom i protivila se pojedinim potezima administracije američkog predsednika Donalda Trampa.
U aprilu ove godine Sančez je četvrti put za tri godine posetio Kinu, sa ciljem jačanja ekonomskih i diplomatskih odnosa sa Pekingom.
Španija je postala jedna od članica EU najotvorenijih za saradnju sa Kinom, a Sančez je više puta pozivao Evropu na intenzivniji dijalog sa Pekingom.
Takva politika nije uvek nailazila na odobravanje drugih evropskih lidera, a Sančez se tokom drugog mandata više puta sukobljavao i sa američkom administracijom.
Protivio se povećanju izdvajanja za vojsku na pet odsto BDP-a, što zahteva NATO, zabranio je američkim avionima korišćenje zajedničkih vojnih baza i španskog vazdušnog prostora, a otvoreno se usprotivio i onome što je nazvao "nezakonitim i nepravednim ratom" u Iranu.
Time je dodatno učvrstio svoju poziciju jednog od najprepoznatljivijih predstavnika međunarodne levice.
Komentari (0)