NATO poslednjih godina značajno jača istočno krilo, dok se mogućnost direktnog sukoba sa Rusijom sve češće pojavljuje u evropskim bezbednosnim analizama.

Nemački „Bild“ opisao je tri moguća pravca delovanja Alijanse u slučaju da rat počne ruskom ofanzivom prema baltičkim državama.

Važno je naglasiti da je reč o scenarijima koje opisuje nemački medij, a ne o javno objavljenom zvaničnom operativnom planu NATO-a.

Prvi scenario: Udar na ruske raketne sisteme

Prva mogućnost podrazumevala bi pronalaženje i neutralisanje ruskih raketnih sistema pomoću aviona, raketa i dronova.

Posebna pažnja usmerena je na Kalinjingradsku oblast, rusku enklavu između Poljske i Litvanije, u kojoj Moskva raspolaže ozbiljnim raketnim i protivvazdušnim kapacitetima.

Rusija tamo ima sisteme „Iskander“, dok su, prema navodima ruskih vojnih stručnjaka, na obali raspoređene i baterije „Bastion“.

Vojni analitičar Vasilij Dandikin smatra da bi pokušaj uništavanja tih sistema već predstavljao prelazak sa odbrane na ofanzivnu operaciju.

Drugi scenario: Zona bez vojnika

Druga mogućnost bila bi sprovedena istovremeno sa prvom.

Duž granice Rusije i Belorusije mogla bi da bude formirana svojevrsna autonomna borbena zona u kojoj bi najveći deo operacija obavljali dronovi i bespilotna kopnena vozila.

Ideja bi bila da se što više smanji direktno prisustvo vojnika NATO-a, dok bi izviđanje, napadi i kontrola prostora bili prepušteni robotizovanim sistemima.

Takva tehnologija već se masovno testira u ratu u Ukrajini, ali vojni stručnjaci i dalje spore koliko bi ona bila sposobna da samostalno promeni odnos snaga u sukobu mnogo većih razmera.

Treći scenario ide mnogo dalje

Najopasnija varijanta podrazumevala bi direktne udare na teritoriji Rusije.

Među potencijalnim ciljevima pominju se vojni aerodromi, odbrambeni objekti, mostovi i železnička infrastruktura.

Razmatrala bi se i upotreba dronova i kopnenih robotskih sistema za napade na ruske vojne baze.

U tom trenutku sukob više ne bi mogao da se predstavlja samo kao odbrana teritorije članica NATO-a.

Operacije unutar Rusije otvorile bi pitanje neposrednog odgovora Moskve i mogućnosti da se konvencionalni rat veoma brzo pretvori u nešto mnogo opasnije.

Nuklearna senka nad čitavim planom

Najveći problem svakog direktnog rata NATO-a i Rusije jeste nuklearni faktor.

Moskva je poslednjih godina menjala svoju nuklearnu doktrinu i zadržala mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u određenim okolnostima, uključujući situacije u kojima nenuklearna država deluje uz podršku nuklearne sile.

Zbog toga bi napadi na rusku teritoriju nosili rizik da sukob prestane da bude ograničen na tenkove, avione i rakete konvencionalnog tipa.

Direktan ulazak SAD u rat dodatno bi povećao opasnost, jer bi otvorio mogućnost uzvratnih udara između dve najveće nuklearne sile sveta.

Moskva tvrdi da ne planira napad na NATO

Rusko rukovodstvo godinama odbacuje tvrdnje da planira napad na neku članicu NATO-a.

Vladimir Putin je ranije takve navode nazivao besmislicom i tvrdio da Rusija nema geopolitički, vojni ni ekonomski interes za rat sa Alijansom.

Ipak, evropske države ubrzano povećavaju vojne budžete, nabavljaju novu tehniku i jačaju prisustvo na istoku kontinenta.

Ruski analitičar Aleksandar Perendžijev smatra da priča o mogućem sukobu istovremeno služi evropskim vlastima da građanima opravdaju ogromno povećanje izdvajanja za odbranu.

Donald Tramp ranije je insistirao da članice NATO-a značajno povećaju vojne rashode, dok se među najskupljim projektima nalaze novi avioni, dronovi, raketni sistemi i razvoj autonomnih borbenih platformi.

Ako bi se bilo koji od opisanih scenarija ikada zaista primenio, Evropa bi se našla u situaciji kakvu nije videla decenijama – direktnom sukobu NATO-a i Rusije, sa rizikom da se rat veoma brzo proširi daleko izvan početnog fronta.

Izvor: Webtribune / Bild / Konstantinopolj