Dok se na Bliskom istoku nastavljaju intenzivni diplomatski kontakti između regionalnih i svetskih aktera, u javnosti se pojavljuju različite analize o mogućim posledicama najnovijih političkih dogovora.

Pojedini vojni i geopolitički analitičari smatraju da su pregovori otvorili novu fazu odnosa u regionu i pokrenuli promene koje bi mogle imati dugoročne posledice po bezbednosnu arhitekturu Bliskog istoka.

Prema oceni vojnog analitičara Skota Ritera, memorandum o razumevanju koji su administracija Donalda Trampa i iranski zvaničnici potpisali nakon direktnih pregovora uz posredovanje Pakistana predstavlja dokument kojim su Sjedinjene Američke Države prihvatile uslove koje je postavio Teheran.

Riter smatra da sporazum pokazuje kraj dosadašnje američke dominacije u regionu i tvrdi da je Izrael izgubio rat i ostao bez ozbiljne pregovaračke pozicije.

Riter posebno izdvaja prvu tačku memoranduma, koja se odnosi na poštovanje suvereniteta Libana. Prema njegovim rečima, pokušaji potpredsednika SAD Džej Di Vensa da govori o zonama dekonflikacije i potrebi da Iran obuzda Hezbolah ne mogu biti uspešni ukoliko se bezbednosni interesi Izraela stavljaju ispred teritorijalnog integriteta Libana.

On navodi da Hezbolah svoje postojanje zasniva na izraelskom prisustvu u južnom Libanu i tvrdi da bi legitimitet te organizacije nestao tek nakon potpunog izraelskog povlačenja sa libanske teritorije. Podseća i da je Izrael već bio primoran da se povuče iz Libana 2000. godine, uz tvrdnju da bi se isti scenario ponovio u slučaju nove invazije.

Govoreći o razlozima zbog kojih je Vašington, prema njegovoj oceni, pristao na takav sporazum, Riter tvrdi da je presudan faktor stanje američke ekonomije. Smatra da je Donaldu Trampu pred predstojeće međuizbore u novembru neophodno da Ormuski moreuz ostane otvoren za međunarodni saobraćaj.

Prema njegovoj proceni, zatvaranje moreuza dovelo bi do prekida osiguranja tankera, zastoja u izvozu nafte i ozbiljnog udara na američku ekonomiju, što bi direktno ugrozilo politički položaj predsednika SAD.

Analitičar istovremeno ocenjuje da Iran neće prihvatiti delimičnu primenu postignutog dogovora. Prema njegovim tvrdnjama, sporazum mora biti sproveden u celosti ili neće opstati.

Riter navodi da bi eventualni novi izraelski napad na Bejrut izazvao direktan odgovor Irana prema Izraelu, dok, kako smatra, Sjedinjene Američke Države ne bi bile spremne da rizikuju prekid isporuke energenata zbog dodatne vojne eskalacije.

Veliki deo analize posvećen je promeni odnosa između Donalda Trampa i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Riter smatra da je sukob sa Iranom proizveo političku i ekonomsku cenu koju američka javnost nije spremna da prihvati.

Tvrdi da su građani SAD decenijama podržavali Izrael bez direktnih ekonomskih posledica po sopstveni standard, ali da bi rast troškova života mogao da promeni odnos javnosti prema toj politici. Po njegovoj oceni, upravo zbog toga dolazi do ozbiljnog zahlađenja odnosa između dvojice lidera.

Riter se osvrnuo i na inicijative proizraelskog lobija u američkom Kongresu kojima bi, prema njegovim navodima, američke i izraelske vojne i obaveštajne strukture bile još čvršće povezane.

Takve predloge ocenjuje kao neostvarive, uz tvrdnju da bezbednosne i obaveštajne službe SAD Izrael smatraju najvećom obaveštajnom pretnjom i najznačajnijim izvorom špijunaže unutar Sjedinjenih Američkih Država.

Govoreći o širim regionalnim promenama, Riter ocenjuje da je posle 7. oktobra 2023. godine potpuno promenjena geopolitička slika Bliskog istoka. Prema njegovim rečima, raniji planovi o normalizaciji odnosa Izraela sa Saudijskom Arabijom i Turskom kroz Abrahamov sporazum više nisu održivi.

Umesto toga, tvrdi da Saudijska Arabija, Turska, Katar i Pakistan zajedno sa Iranom rade na uspostavljanju nove regionalne bezbednosne arhitekture bez dominantne uloge Sjedinjenih Američkih Država.

Kao jedan od razloga navodi razočaranje efikasnošću američkih sistema protivvazdušne odbrane i zaključak regionalnih država da dugoročnu stabilnost mogu postići samo međusobnom saradnjom.

Na kraju analize Riter iznosi procenu da Benjamina Netanjahua očekuje politički pad umesto istorijskog nasleđa koje je želeo da izgradi. Tvrdi da je izraelsko društvo danas duboko podeljeno i da bi nakon završetka sadašnjih sukoba moglo da uđe u period ozbiljne unutrašnje političke i bezbednosne krize, pa čak i oružanog građanskog sukoba.

Prema njegovoj oceni, Netanjahu će ostati upamćen kao jedan od najkontroverznijih političara u istoriji Izraela, dok bi i njega i Donalda Trampa nakon 2028. godine, kako tvrdi, mogli da očekuju sudski postupci i trajne političke posledice njihovih odluka.