Saša Rudić pored Slobodana Miloševića
Privatna arhiva
Saša Rudić pored Slobodana Miloševića

Privatna arhiva

Saša Rudić pored Slobodana Miloševića, Foto: Privatna arhiva

Dok se Milošević šetao sa Nenadom Batočaninom, drugim čovekom svog obezbeđenja, začuo se pucanj, a njegovi čuvari su sa pukovnikom Perom Kovačevićem, šefom bezbednosti gardijske brigade, ubrzo uhapsili četvoricu muškaraca, naoružanih do zuba.

Saša Rudić, koji je kao pripadnik MUP-a devet godina bio u Miloševićevom obezbeđenju, kaže da su se pokojni Milošević i Nenad Batočanin šetali, kada su čuli pucanj iz puške.

Predsednik je voleo da vozi

„Predsednik je voleo sam da vozi i tako kad smo išli u Surduk, on je skrenuo s autoputa na neki sporedni put. Vozio je i zemljanim putem, naišao na neko selo, i ugleda baku kako stoji kod česme. Zaustavio se, izašao i pozdravio je. Pitao ju je za put i dok je razgovarao, izašla je i Mira, a baka ih je gledala u čudu, ne verujući da ih vidi”, kroz smeh Rudić prepričava anegdotu. On dodaje da se šalio s kolegom da će baka završiti u ludnici kada bude ostalima pričala ko ju je pitao za put.

 

- Radilo se o „remingtonu 223”, koji ubija na pet kilometara. Predsednik Milošević je upitao Nešu: „Šta je, ko to puca?”, na šta mu je on rekao da će proveriti i rekao mu da samo na osnovu zvuka zna da se radi o „remingtonu”. Pukovnik Kovačević, koji je na tom objektu čuvao i Tita, i ja krenuli smo da vidimo odakle je pucano. Uspeli smo da lociramo četvoricu naoružanih ljudi u uniformi i presretnemo ih. Jednostavno smo im se približili i dok su nas videli, za njih je bilo kasno. Bili su u džipu, u uniformama, naoružani, ali mi smo ih razoru
žali i zarobili. Imali su različito naoružanje i bili su bez dokumenata. To je bilo nešto što bi moglo da liči na atentat na predsedniak Miloševića u Karađorđevu - otkriva za „Alo!” Rudić, koji nije hteo da nam kaže da li su ti privedeni muškarci bili stranci.

On navodi da je osumnjičena četvorka predata nadležnim organima, ali tek nakon više sati, jer im je kasnila pomoć iz nekog razloga.

- To je bila jedina situacija koja je bila nešto što je moglo da liči na atentat. Šta je sa uhapšenima dalje bilo ne znam, jer u to vreme nije bio to moj posao - ostao je zagonetan Rudić.

Batočanin slučajna žrtva Batočanin

(1964) je bio drugi čovek Miloševićevog obezbeđenja, iza Sente Milenkovića, a takođe je bio zamenik načelnika Uprave Saveznog MUP-a. Prijatelji kažu da je Batočanin čuvao Miloševića od 1988. do 1997. godine. Ubijen je 26. novembra 2002. sa Željkom Škrbom (1961), jugoslovenskim reprezentativcem u dizanju tegova i bivšim telohraniteljom Radovana Karadžića. Na njih su napadači, dok su sedeli u „pežou”, ispred upravne zgrade Sportskog društva Crvene zvezda, ispalili 30 hitaca iz „kalašnjikova”. Pretpostavlja se da je Škrbić bio meta, a Batočanin slučajna žrtva. Sumnja se da se poznati karatista zatekao u pogrešno vreme na pogrešnom mestu.

On o Miloševiću i dalje ima pozitivno mišljenje i ističe da je bivši predsednik sve uradio da izbegne sukob na prostorima bivše Jugoslavije, ali da je druga strana imala drugačije planove.

- Lično sam bio prisutan kada je za stolom Slobodan Milošević generalu Vesliju Klarku rekao: „Gospodine generale, dajte mi papir da potpišem to što tražite, ali da ostavite moj narod na miru!” Klark je nakon toga ustao, okrenuo se i otišao - tvrdi Rudić.

On navodi da Srbiju ne bi ostavili na miru da je Milošević u tom trenutku otišao s vlasti ili da bilo šta drugo uradio.

Rudić naglašava da će zauvek pamtiti reči nekadašnjeg predsednika SRJ Slobodona Miloševića o neprijatelju i obrazu.

- Rekao mi je: „Neprijatelj može da bude toliko jak da ti porobi zemlju, uzme život, ali obraz sam možeš da izgubiš.“ Time je sve rekao - ističe Rudić.

Tomahavk uništio titov klavir

Loveći predsednika Miloševića, NATO je 22. aprila 1999. godine oko 4 sata ujutru sa dva projektila pogodio rezidenciju u Užičkoj 15. Prva eksplozija je odbacila vojnika, stražara rezidencije, deset metara, preko ograde, na drugu stranu Užičke ulice.

Rudić pored uništenog klavira

Privatna arhiva

Rudić pored uništenog klavira, Foto: Privatna arhiva

 

Od bombardovanja su stradale sve prostorije i celokupan nameštaj koji je ostao. Nekadašnji „zlatni salon” Jovanke Broz i Mire Marković, koji je bio je ukrašen stilskim nameštajem, slikama, pozlaćenim umetninama i crnim klavirom, koji je engleska kraljica poklonila Titu, potpuno je uništen. Druga bomba NATO je pogodila Miloševićev kabinet, koji je takođe razrušen. Na tom mestu ostao je krater dubok osam metara.

 

Komentari (5)

jocaaaa

13.02.2017 15:40

Ma...culi pucanj..i odma znaju koja puska.i neki ljudi u uniformama...pa ko su ti ljidi..mozda su bili u krivolovu...pucali ma svinju...ili ovako probali pusku...i odma atentat

Sosa

14.02.2017 07:15

@jocaaaa - Uh sto volim ove strucnjake koji vrse procene na taj način sto je bio vojnik ili video krivolovca. Bila sam sluzbeno u Morovicu 80-tih. Receno mi je da ne izlazim sama u šetnju, jer je bilo pokusaja atentata na odredjene..... I sada neki lupaju lov i krivolov. Smešni ste.

zagor

13.02.2017 16:14

Ma ne lupaj bre!!Bio sam u Karadjordjevu u vojsci.Oko vile 600 hektara rezervata,sama suma.A srni i muflona koliko hoces!!Pa godisnja populacija srna im 450 komada!!!Bili ljudi u krivolovu,jer tamo srne ne znahu za strah,trce na 10 metara od tebe.Da su hteli da ga ubiju,oni bi ga ubili!!!

jocaaaa

13.02.2017 18:04

@zagor - I ja sam bio u karadjordjevu 6 nedelja. Avgust i novembar 99'..sad me podseti..bio je i tad neki incident navodno su krivolovci pucali na nekoh vodnika.....a vojna ustanova karadjordjevo se prostire na oko 550 hektara...rezidencija...loviste i sve ostalo....mozda imaju i nesto obradivo u okviru toga

Drita

13.02.2017 16:27

Ne sumnjam u istinitost navoda gospodina Rudica. Po meni čudne stvari su bile dogovor Rambuje. Sloba je imao veliku podršku naših gradjana tamo. Jedan od organizatora podrske skupa mlad covek je pod cudnim okolnostima umro. Znala sam ga licno. Bio je si jedinac rodjen u Srbiji. Živeo je u Francuskoj. Nadjen mrtav ispred ulaznih vrata stan.