Jadransko more
printscreen google map
Jadransko more

printscreen google map

Jadransko more, Foto: printscreen google map

 

Hrvatski ribar Darko Kunac Bigava iz Podgore (mesta u kome je formirana bila tokom Drugog svetskog rata Jugoslovenska ratna mornarica) nije ni slutio da će pre skoro sedam dana kad je izašao na otvoreno more da izvuče iz morskih dubina neobičnu kutiju, o kojoj su odmah rastrubili svi hrvatski mediji kao senzacionalnoj vesti. 

Ta kockasta sprava bila je teška oko 100 kilograma i kako je prvo saopšteno pripadala je agenciji NASA, da bi zatim ubrzo priča dobila neočekivani obrt, u stilu najvećih špijunskih romana.

Naime, skrivena sprava u dubinama Jadranskog mora nedaleko od ostrva Mljet nema nikakve veze sa NASA i šta bi oni istraživali u dubinama Jadrana. Za to vreme američka ambasada u Zagrebu pravila se da nema pojma o čemu se radi, da bi onda rekli da je stvar poverljive prirode. Od ribara je zatražena čudna kocka nazad. Posle natezanja i plaćanja odštete od 2684 evra za oštećene mreže Kunac je vratio opremu Amerikancima.

Ubrzo usledila je analiza opreme koju je otkrio ribar pokazala da oprema ne pripada NASA, nego Naval Oceanographic Office (NAVOCEANO), mornaričkoj vojnoj agenciji. Postavilo se opet pitanje otkud Amerikanci u Jadranu i zašto se postavlja multisenzorska hidrofonska stanica koja je imala i akustični lokator, koja se koristi obično kao priprema za dolazak većih plovila, odnosno podmornica u Jadran koje su retko od 2000. godine zalazili u Jadransko more, osim u protokolarne svrhe.

Jadransko more

printscreen google map

Jadransko more, Foto: printscreen google map

 

 

A onda posle priča dobila neočkivani obrt. Pre pet dana ruska podmornica Project 636 (NATO oznaka Improved Kilo), koja je naoružana krstarećim raketama 3M-14 Kalibr  specijalno konstruisanim za ispaljivanje iz podmornica viđena je kako zaranja kod Ortanta. U NATO pomorskom štabu u Napulju usledila je panika, šta ruska podmornica radi u Jadranu daleko od zona u kojima se obično pojavljuju plovila novoformirane ruske Mediteranske flote. Još veći problem je bio što podmornica nosi krstareće rakete, koje mogu biti lansirane iz morskih dubina na bilo koji vojni cilj u Evropi, jer se Jadransko more duboko useca u evropsko kopno.

U najvećoj tajnosti dat je nalog da se krene u potragu za sumnjivom ruskom podmornicom i da se ona locira. Međutim, potraga nije dala željene rezultate, jer podmornica nije otkrivena. Zato su Amerikanci u Jadran poslali hidrofonsku stanicu koja je kako se veruje uz znanje vojnih vlasti u Zagrebu postavljena kako bi se u budućnosti sprečili slični scenariji da ulasci ruskih podmornica u Jadran ne budu registrovani. 

Epliog potrage za usavršenom podmornicom klase Kilo iz sastava Crnomorske flote ostao je nepoznat, ali s obzirom na aktivnosti Rusa po Mediteranu ko može reci da podmornica nije ušla u Jadran sad, ali i ranije. Lociranje podmornice u moru i nije lak zadatak, pa makar se radilo i o supersili. Nekadšnja JRM je značajnu ulogu posvećivala protivpodmorničkoj borbi i za tu svrhu kupljen je značajan broj helikoptera koji su poigravali scenarije otrkivanja i lova podmornica na Jadranu.