Srećan život prekinula bolest
Youtube printscreen
Srećan život prekinula bolest

Youtube printscreen

Srećan život prekinula bolest, Foto: Youtube printscreen

Život bračnog para o kome mnogi sanjaju slomila je multiple skleroza. Ženu, koja je obolela sa 35 godina, zarobila je u nepokretno telo. Poslednjih 22 godine život se sveo na mučno preživljavanje.

Pročitajte još:

Zajedno od rođenja

Idealan život s romantičnom ljubavlju kakva može da se vidi samo na filmskom platnu zamenili su bol, tuga i depresija. Lekar i njegova žena bukvalno su zajedno od rođenja, ali to su otkrili tek kad su se kao tinejdžeri zaljubili.

Bili su krevetić do krevetića u bolnici, rođeni su samo u dan razlike, zajedno su išli u vrtić, ali se tu nisu zajedno igrali nego su to otkrili mnogo kasnije na fotografijama. Ljubav se rodila još u srednjoj školi i od tada su nerazdvojni.

Preporučujemo i ovo:

"Nakon drugog porođaja, pre 22 godine, obolela je od teške degenerativne bolesti koja je bila toliko agresivna da je u roku od dve godine ostala nepokretna, oduzeti su joj svi ekstremiteti. Svoju drugu bebu nije mogla ni da doji", priča njen suprug, jedan od najuglednijih hrvatskih lekara, koji je svoju životnu bol godinama čuvao daleko od javnosti.

Ni sad ne bi ispričao svoju životnu bol da nije bilo ljudi kojima je smetala njegova briga za suprugu i koji su smatrali da njegova žena "nepravedno zauzima mesto drugim pacijentima u bolnici".

Pre dve godine njegova žena je imala moždani udar. Od tad je u komi u bolničkoj postelji.

"Ne daj Bože nikome ovako. Oni koji se upuštaju da ispituju ovakve stvari, koji očigledno smatraju da bi trebalo da pustim suprugu da umre, neka joj oni isključe aparate ako mogu. Ja niti mogu niti želim bez obzira na svoju struku i, naravno, zakon koji to kažnjava. Verujem u čuda i sa porodicom se nadam čudu. A da su čuda moguća, dokazala je upravo moja supruga, kojoj su pre dve godine nakon moždanog udara i operacije predvideli mesec dana života. Sve nas je, na sreću, prevarila", vidno potresen priča lekar.

Prve simptome ove opake i pritajene bolesti primetili su nakon porođaja, kad se vratila kući s drugom bebom.

"Sećam se tog dana kao da je bio juče. Požalila se kako oseća slabost u rukama i nogama", kazao je lekar.

Detaljno je objasnio kako su se nosili sa crnim prognozama.

On je sve te godine bio brižan otac, suprug i vredan lekar. Svakog dana je decu vozio u školu i na treninge, suprugu hranio, prao, pomagao joj da obavi sve životne potrebe, bio je životni suputnik i psiholog. Dok je radio, supruzi je osigurao brigu i negu.

"Znate to je stanje u kojem nakon posla dođete kući i čeka vas... Ma ja vam ne znam kad smo se mi zadnji put smejali u kući. Ne sećam se da smo se zajedno radovali Novoj godini. Neminovno je da takav šok dovede do depresije jer ta bolest za sobom povlači i druge zdravstvene probleme i čini vam se da tom zlu nema kraja. Ali pokušavali smo, trudili smo se da sve to potisnemo razgovorima", priča lekar.

Kad je ostala nepokretna, rekla mi je: "Ja sam zarobljena u ovom telu, jer moj duh je i dalje mlad, duh kao svake žene s 35 godina kakav bi trebalo da bude u naponu snage" priseća se lekar.

Nakon 20 godina, kad su već deca odrasla, supruzi su se pojavili novi simptomi koji su dodatno otežavali život.

"Odbijala je lečenje. Molila me je da joj pomognem da skrati muke, i to ne jednom. A ja sam nju molio da tako nešto ne traži od mene. Objasnio sam joj da ja s tim ne bih mogao da živim. Meni moja savest ne bi dopustila da živim sa saznanjem da sam pomogao supruzi da umre. Kako bih to deci rekao, kako bih to objasnio. Malo je reći da bih se osećao kao ubica. Kad je to prvi put bila spomenula, samo su mi deca bila pred očima. Ali shvatila je, razumela je i prihvatila moje objašnjenje", dodao je lekar.

"Ja ću za nju napraviti sve što je u mojoj moći i u moći današnje tehnologije da živi i nadat ću se da će se jednog dana i probuditi", zaključio je.

Borimo se do kraja

Dok drugi promišljaju da li bi i oni napravili za svoje najmilije isto što i ovaj hrvatski lekar, srce njegove supruge i dalje borbeno kuca, koža joj je i dalje topla na dodir, oči joj se i dalje otvaraju i njena deca znaju da je ona i dalje među živima.