Da li Bugarska može predstavljati vrata zapada ka istoku i istoka ka zapadu? Da li Crno more krije ključ vladanja svetom?

 

Činilo se da će niz špijunskih skandala na kraju 2019. godine pogoršati odnose Bugarske s Rusijom, ali vlasti ne vide ništa sadržajnog u pretnjama koje proizlaze iz politike Rusa. To je zato što kulturne i istorijske veze u bugarskom društvu izazivaju posebnu naklonost Rusiji. Smatraju da je zemlja ključni partner u bugarskom energetskom sektoru.

Bugarsko-ruska saradnja može produbiti podele u politici Evropske unije prema Rusiji. Rusija ima naklonost pravoslavnih društava Bugarske, Srbije, Grčke i Crne Gore, gde ostaje sećanje na rusku pomoć u njihovoj borbi za nezavisnost. Osećaj kulturne bliskosti s Rusijom, često pojačan medijima, pogoduje nekritički proruskim stavovima i neprijateljskim pogledima na EU i NATO. Značaj ovog čimbenika u ruskoj vanjskoj politici vidi se u sudelovanju 250 dobrovoljaca iz Srbije u bitkama u Donbasu 2014. godine, navodnom pokušaju puča u Crnoj Gori 2016. godine pre pristupanja NATO-u i protestima 2018. godine u Grčkoj protiv sporazuma oko Severne Makedonije.

Bugarski premijer Bojko Borisov (i vođa političke stranke Građani za evropski razvoj Bugarske, GERB) početkom septembra 2019. godine pojačao je akcije usmerene na suzbijanje ruskih tajnih službi i propagande. Prvo, bugarsko Ministarstvo spoljnjih poslova protestvovalo je protiv izložbe ruske ambasade, otvorene na godišnjicu komunističkog državnog udara 9. septembra 1944., a koja je ulazak Crvene armije u Bugarsku nazvala "oslobođenjem".

Istog je dana Nikolaj Malinov, vođa bugarskog pokreta i "rusofil", uhićen pod optužbom za špijunažu za Rusiju. U oktobru je Bugarska odbila akreditaciju za ruskog atašea za obranu i proterala još jednog diplomatu. To se dogodilo malo pre lokalnih izbora na kojima je GERB, čiji je cilj pobeda u Sofiji, apelovao na antirusko biračko telo, koje je mnogo više koncentrisano u glavnom gradu. Te su akcije možda pomogle Borisovu - poznatom po antiruskim stavovima, premda ga Sjedinjene Države sada kritikuju kako daje preveliku potporu upravo ruskim politikama - da ojača svoju poziciju prije posete Beloj kući u novembru. Ruska reakcija, međutim, takođe može dokazati da su ove akcije više demonstrativne prirode. U studenom je Rusija Malinova nagradila ordenom "prijateljstva", a bugarska vlada nije reagovala na to. Nadalje, trebalo je do decembra da Rusija protera bugarskog diplomata kao odmazdu. Napetosti su nestale nakon sastanka Borisova i ruskog veleposlanika u Bugarskoj 6. decembra, nakon čega je premijer dao pomirljivu izjavu.

GERB, koji se predstavlja kao politički garant evroatlantske orijentacije Bugarske, takođe se mora truditi zadržati prorusko biračko telo. Čak i rat u Ukrajini nije promenio stavove Bugara. To je potvrdilo i istraživanje Alpha iz 2015. koje je pokazalo da 61 posto ispitanika na Rusiju gleda pozitivno, a samo 30 posto negativno. Zatim je u anketi Gallupa iz 2018., gde se radilo o napadu na Sergeja i Juliju Skripal u Velikoj Britaniji, utvrđeno da 54 posto bugarskih stanovnika smatra da je to antiruska provokacija, a samo 30 posto smatra da je to ruski pokušaj ubistva. Suprotstavljajući se oklevanju vlade, predsednik Rumen Radev zahteva bliže odnose s Rusijom.

Nacionalistička stranka Napad i bugarski nacionalni pokret IMRO iz vladajućeg saveza Ujedinjenih patriota očito su proruski orijentisani, kao i opoziciona Bugarska socijalistička stranka i stranka Volja. Samo je Nacionalni front za spas Bugarske anti-ruski postavljen. Radev i proruske stranke zahtevaju da Evropska unija ukine sankcije Rusiji. Iako Borisov smatra da su mere neefikasne i štetne za privredu EU-a, izjavio je da neće narušiti jednoglasnost Unije po tom pitanju. Međutim, takođe je naznačio da su Grčka i Mađarska, na primer, nezadovoljne sankcijama. To će verovatno značiti signal da će Bugarska podržati potencijalnu koaliciju protivnika produženja sankcija.

Među upitnim odnosima ostaju i suprotstavljena gledišta Bugarske i Rusije prema Turskoj. U Sofiji gledaju na Rusiju kao protutežu Turskoj unatoč tradicionalno dobrim tursko-ruskim odnosima. Bugarska je zabrinuta zbog velike turske manjine u zemlji i pretnji turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana oko puštanja talasa izbeglica i azilanata preko bugarske granice. Ti su strahovi u oktobru 2019. podstaknuli Bugarsku da dozvoli ruskim vojnim avionima da koriste njezin vazdušni prostor za letenje na vežbama u Srbiji, dok članica EU-a Rumunija nije htela dozvoliti ruski vojni prevoz Dunavom preko svog teritorija. Pored toga, Borisov je pre posete Sjedinjenim Državama objavio da neće pristati na NATO-ovu pomorsku bazu u Bugarskoj. Ovo je potvrdilo odluku 2016. za blokiranje rumunske inicijative za uspostavljanje stalne pomorske snage Saveza na Crnom moru. Bugarska takve ideje smatra provokacijama protiv Rusije, a takođe smatra da utiče na turizam iz Rusije, koji svake godine dovede oko pola milijuna posetilaca, ili oko 7 posto turističkog saobraćaja u Bugarsku.

Bugarske vlasti takođe ne vide pretnje u suradnji s ruskim kompanijama naoružanja. Na primer, u 2018. ugovorili su obnovu 15 lovaca MiG-29 za 49 milijuna dolara, pod uvjetom da ih ruska zrakoplovna korporacija "MiG" izvrši u Bugarskoj. U 2019. godini naručili su posebne popravke dva helikoptera Mi-17 i četiri Mi-24 bugarske kompanije za 21 milion dolara, ali 67 posto te narudžbe otići će ruskim izvođačima. Zbog toga su Sjedinjene Države optužile Bugarsku da zaobilazi sankcije Rusiji. Odluka vlade Borisova iz jula 2019. o kupnji osam F-16 bila je odgovor na ove navode, čime Bugari nameravaju potvrditi verodostojnost Bugarske u Savezu.

Bugarska je osjetljiva na moguću obustavu isporuke plina iz Rusije, koja isporučuje oko 90 posto plina koji se troši u zemlji i plaća tranzit drugim korisnicima. Planovi Rusije za izuzeće tranzita preko Ukrajine od 2030., nakon otvaranja plinovoda Severni tok 2, kao i ogranak TurkStream (TS) iz Turske u Srbiju i Mađarsku, u Bugarskoj su izazvali strah, koja pokušava dobiti ogranak za taj cevovod izgrađen na svom teritoriju. Rusija je sugerisala da će razmotriti alternativni put kroz Grčku, ističući kako je prije napuštanja gasovoda Južni tok potrošila 800 miliona dolara sarađujući s Bugarskom. Rusija je ovaj argument verovatno iskoristila za postizanje povoljnih političkih i financijskih uslova za ulaganja, jer je u septembru 2019. saudijska kompanija započela izgradnju TS-a na bugarskom teritoriju. Ova će kompanija pokriti oko 80 posto troškova od sveukupnih 1,1 milijardi evra, nadoknađujući ih iz tranzitnih naknada, koje se procenjuju na oko 180 milijuna evra godišnje.

Rusija je i glavni partner bugarskom sektoru nuklearne energije. Ruska tvrtka Rosatom obezbeđuje nuklearnu elektranu Kozloduj gorivom i obnovila je svoja dva reaktora. Stoga je najvjerovatniji potencijalni investitor u nuklearnu elektranu Belene, čiju je izgradnju Borisov kabinet suspendovao 2012. godine zbog naglo rastućih troškova. Rosatom kao izvođač radova dobio je 620 miliona evra u 2016. godini za naknadu za isporuku jednog reaktora. Predsednik Radev i oporba zahtevali su završetak Belene. Kako bi zaustavio opoziciju, GERB je pokrenuo nacrt zakona kojim se vladi daje dozvola za pronalaženje investitora, a 13 kompanija izrazilo je početni interes. Vlada je najavila da će ulaganje biti potpuno komercijalno, ali nagovestila je da očekuje korištenje ruskih reaktora koji su već isporučeni, a što bi favoriziralo Rosatom iz tehnoloških razloga.

Proruska raspoloženja bugarskog društva i političke klase znači da promena stava nije verovatna. Nedavni skandali sa špijunažom tretiraju se kao puki incidenti i korišteni su instrumentalno na lokalnim izborima za akumuliranje političkog kapitala za Borisova pre njegovog sastanka s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Bugarska Rusiju ne smatra vojnom prijetnjom i zato je oprezna oko jačanja NATO-ovog jugoistočnog bloka. Međutim, značaj položaja Bugarske je ograničen jer je glavni evropski partner Crnog mora u sigurnosnim pitanjima Rumunjska. Pored toga, iako je Bugarska možda skeptična prema sankcijama Rusiji, za sada se čini da ih neće nastojati ukloniti. Stoga, za težnju ka koheziji EU u ovom pitanju, Brisel se vrlo verovatno ne mora usredotočiti na bugarsko mišljenje, već na najveće države, oko kojih bi moglo doći do moguće koalicije protivnika sankcija. Bugarske vlasti vide Rusiju kao garanta energetske sigurnosti i pružatelja stalnih prihoda od tranzita plina. Intenziviranje energetske suradnje s Bugarskom takođe će ojačati uticaj Rusije na Balkanu. Izgradnja TS ogranka može ugroziti profitabilnost cevovoda koji podržavaju EU — BRUA (Bugarska-Rumunjska Mađarska-Austrija) i TAP (Trans-Jadran, Grčka-Italija).