Aleksandar Vučić
Shutterstock
Aleksandar Vučić

Shutterstock

Aleksandar Vučić, Foto: Shutterstock

Vratiću se iz Brisela da bih sačekao Sergeja Šojgua, ministra odbrane Rusije, koji dolazi u Srbiju 17. februara. Sergej donosi nešto Srbiji, ali ću prepustiti njemu da o tome priča, rekao je za Sputnjik predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Intervju vam prenosimo u celosti:

Najavili ste da putujete u Nemačku i čeka Vas jedan ozbiljan razgovor sa gospođom Angelom Merkel. Šta možemo da očekujemo?

Sa Merkelovom ću se videti u martu, dogovorili smo tačan datum, ali još ne mogu da ga saopštim. Sad idem na Minhensku bezbednosnu konferenciju u četvrtak i petak. Očekuje me prvo susret sa Grenelom, potpisivanje sporazuma oko voznog sporazuma, ako to uspemo da dogovorimo do kraja i to bismo išli preko Merdara, Kuršumlija-Merdare-Priština, što je mnogo važno za naš narod koji živi u Gračanici i na čitavom Kosovu i Metohiji. Onda u Minhenu imamo mnogo panela, toliko je zgusnut raspored, da i ja nisam mogao da verujem, preko 22, 23 bilaterale, plus dva ili tri panela, neizdrživo. Mnogo važnih sastanaka sa nemačkim poslanicima, američkim senatorima, američkim kongresmenima, predsednicima vlada. Odatle se vraćamo u Beograd da imamo sastanak sa svim Srbima iz regiona, Srbima iz Crne Gore, Srbima iz Republike Srpske i svim drugim Srbima, sa srpskim NVO iz Crne Gore. Sledi dodela odlikovanja i ordenja za Dan državnosti na Sretenje, a istog dana idemo u Brisel, jer već 16. tamo imamo mnogo sastanaka i sa Šarlom Mišelom.

Dolaze Vam neke visoke zvanice iz Ruske Federacije.

Vraćam se 17. zbog Sergeja Šojgua. Ja bih ostao na donatorskoj večeri za Albaniju, ali ne mogu, nego će ići Ana Brnabić, a ja se vraćam da sačekam Sergeja Šojgua za ručak 17. Onda 24. marta čekamo Sergeja Lavrova. Mi sa Rusijom imamo izvanredne odnose i nastavićemo da ih razvijamo. Sergej Šojgu je jedan od naših istinskih, iskonskih prijatelja koji dobro razume našu poziciju. Retko govori, posebno ne govori dugo, ali fantastično razume sve i on je čovek koji mi je rekao: „Dobro je da si ovo uradio, dobro je da si oko ovog oružja napravio kako treba, time je Srbija nešto sigurnija.“ Naravno, on zna koliko smo mi mali, slabi, nejaki u odnosu na Rusiju, ali kada vam to kaže jedan Sergej Šojgu, to nama mnogo znači.

Donosi li nam nešto novo?

Donosi, ali ja o tome ne mogu da govorim. Pustiću Sergeja da o tome priča.

Kažete da sa Grenelom treba da pričate o novim prolazima. Znamo da je on veoma tvrd po pitanju Kosova i Metohije i da sa njim nije lako pregovarati. Šta ovog puta očekujete?

On je čovek velike energije, izuzetnog entuzijazma i ambicije. Ako mislite da treba da se žalim kakav mi je posao, što mi ponekad dođe da uradim, uvek se ugrizem za jezik i kažem: „Sam si to tražio i tražio si da te ljudi biraju.“ Šta će biti na tapetu, videćemo, verovatno će na tom zajedničkom panelu u Minhenu na kom prisustvujem ja, biti prisutan i Kurti, pa ćemo videti kakva će atmosfera biti i kako će to izgledati. Ne mislim da će biti dostupno za javnost, ali sam ću, čini mi se, bolje moći da ocenim u kom smeru mogu dalje da teku razgovori. Zato je taj boravak u Minhenu od velikog značaja za nas, jer ćemo bolje moći da procenimo šta su dalji koraci prištinske vlade, šta su koraci Nemaca, Amerikanaca i svih ostalih u međunarodnoj zajednici.

Težak period je pred Vama, ali ono što se trenutno dešava u Crnoj Gori, litije su širom Crne Gore, ali i Srbije, Srbi brane svoje svetinje. Kako država može da im pomogne?

Mislim da mi na najpametniji i na vrlo dostojanstven način to činimo. Dakle, nemešanjem u unutrašnje stvari Crne Gore, ali ističući i boreći se za prava našeg naroda u Crnoj Gori, za opstanak Srpske pravoslavne crkve, ne na jedan nasilan način, već na jedan pristojan, demokratski, pravni način, čini mi se da smo pronašli najbolju moguću meru.

Nadate li se da će ipak povući zakon?

Ja se uvek nadam, ali ne mogu to da očekujem. Bilo bi besmisleno da kažem da to očekujem. Nadam se, bilo bi dobro, a i ako se to ne dogodi, ovaj glas koji je podignut, jeste glas nepokorenog i nepokornog naroda, naroda koji neće da odustane od svojih svetinja i od svog identiteta. Ako neko dirne u identitet naroda, onda dobije takav odgovor kakav smo videli prethodnih nedelja. Tako da, šta god vi pravno radili, suštinski, na terenu ljudi se ponašaju drugačije.

Da li ste Vi uz taj narod koji šeta svakog četvrtka i nedelje? Da li biste se pridružili možda njima u nekom trenutku?

Kako da nisam, ja sam to i hteo, ali da to ne bi bilo protumačeno drugačije i kao mešanje u unutrašnje stvari druge države, nisam otišao. Da li podržavam narod koji mirno protestuje, koji mirno traži svoja prava, koji želi da sačuva svoje svetinje, kako mislite da moj odgovor može da bude drugačiji od „da“ i to jednog velikog „da“.