Ne znaju da besede, al‘ ne umeju da ćute!
Među najbolje govornike spadaju Ivica Dačić, Aleksandar Vučić, Borislav Stefanović i Boris Tadić, dok su na začelju Dragan Marković Palma i Mlađan Dinkić.
Profimedia
Najbolji govornici kada je reč o obraćanju biračima u Srbiji su Ivica Dačić, Aleksandar Vučić, Borislav Stefanović i Boris Tadić! Za razliku od američkih „kolega“, koji govore na nivou đaka šestog razreda, naši mogu da se podiče mnogo boljim jezikom.
Stefanović: Pričam šta mislim
Za razliku od njega, Borislav Stefanović kaže da se ne priprema za svoje nastupe pred biračima, ali da je polaskan što je među najboljim govornicima. - Uvek govorim ono ono što mislim i u šta verujem. Mnogo sam radio na autentičnosti politike i izraza. Ne pripremam se šta ću konkretno da kažem, ali znam šta je bitno da izgovorim. Trudim se da govorim „narodskim“ jezikom jer želim da ljudi razumeju šta pričam. Moj cilj nije da „bacam“ Vebera, Martina Lutera i brojke deficita u budžetu jer ne želim da ljudi gledaju na mene kao na knjigovođu ili Vučića. Hoću da govorim kroz njihove probleme i nudim rešenje za to. Kritika je uvek dobrodošla. Volim da je čujem. Ali onu pravu - navodi Stefanović.
Neven Cvetićanin, naučni saradnik Instituta društvenih nauka, kaže za „Alo!“ da je nerealno poređenje govora naših i američkih političara jer su u pitanju ljudi potpuno drugačijih profila. Uz to, dodaje Cvetićanin, kod nas nema takve vrste istraživanja kao što je to koje je urađeno u Americi.
- Ono što je sigurno, govor, leksika i stil retorike svrstavaju domaće političare u nekoliko grupa. Prva su vanredni govornici - Ivica Dačić, Aleksandar Vučić, Boris Tadić i Borko Stefanović. Ne ulazeći u njihovu politiku, sposobnost da prenesu poruku biračima i iskažu ono što žele im je izvanredna. Svi do jednog znaju da prilagode nivo svog govora auditorijimu. Osećaju prostor, odnosno mesto gde se nalaze i kome se obraćaju, a to je sastavni deo retorike kao veštine - priča Cvetićanin i dodaje da su iza pomenute četvorke retorički solidni Tomislav Nikolić, Bojan Pajtić, Rasim Ljajić, Nenad Čanak i Čedomir Jovanović.
Dačić: Pripremam govore
Ivica Dačić, jedan od najboljih govornika, kaže za „Alo!“ da se priprema za svoje govore. „Pripremam se pred svako obraćanje. Saslušam sugestije, ali na kraju odlučujem sam“, kazao je on.
- Zanimljivo je za Jovanovića da je njegov stil poseban, metaforičan, eruptivan, ali bez sposobnosti komunikacije koju imaju četvorica najboljih govornika - ističe Cvetićanin.
Prema njegovim rečima, postoje i oni koji nisu vešti govornici, nemaju retoričke sposobnosti, ali su sjajni operativci.
- Takav je Dragan Marković Palma, a bio je i Mlađan Dinkić. Oni ne umeju dobro da pričaju, ali znaju da reše konkretne probleme - ocenjuje Cvetićanin i dodaje da su njih dvojica na tome stekli politički profit.
- Na kraju, postoji i odličan orator, koga nisam svrstao ni u jednu grupu. To je Vojislav Šešelj, koji odlično govori, ali toliko preteruje da me podseća na onu kravu koja daje 20 litara mleka, a onda ritne kofu nogom i sve prospe - kaže on.
S druge strane, lingvista Vlada Đukanović kaže za „Alo!“ da se naši političari obraćaju biračima na način na koji svakodnevno govore.
- Niko se ne trudi da priča učenije. Ako sve naše političare pustite da pričaju tri minuta na televiziji, ne možete, a da ne primetite da prekidaju rečenice, prave digresije i ne dovršavaju misli. Nedostaju im u komunikaciji osnove kućnog vaspitanja.
Kad sede tri političara u studiju, nema onoga - prvo govorim ja, pa ti, pa treći. Oni besomučno jedni drugima upadaju u reč i sve se na kraju pretvori u kakofoniju u kojoj ništa ne možete da razumete - objašnjava Đukanović i dodaje da se izdvaja Marko Đurić, koji može da govori vrlo tečno, smislenim rečenicama i 15 minuta.
- Ali kad razmislite o tome šta je to rekao, shvatite da je to ništa - ističe taj lingvista.
Nema govornika ni u Americi
Institut za jezike Univerziteta Karnegi Melon ocenio je govor tamošnjih pretedenata na vlast: Donald Tramp - gramatika - 6. razred osnovne škole, leksika - 7. razred.
Rubio i Sanders - izražavaju se kao učenici druge godine srednje škole.
Hilari Klinton - skoro na nivou đaka prve godine srednje škole.
Kako su naveli u tom institutu, gramatički posmatrano, nijedan kandidat nije dostigao nivo Abrahama Linkolna, koji je upoređen sa maturantom, a niko nije bio ispod nivoa Džordža Buša mlađeg, koji je koristio konstrukcije jedva na nivou đaka šestog razreda.