Nikola Selaković
Alo / V. Marković
Nikola Selaković

Alo / V. Marković

Nikola Selaković, Foto: Alo / V. Marković

Pokazano je neverovatno narodno jedinstvo u odnosu prema zakonu kojim se u jednoj državi koja sebe u 21. veku vidi u ujedinjenoj Evropi sprovodi postupak nacionalizacije imovine Srpske pravoslavne crkve, kaže Nikola Selaković, generalni sekretar predsednika Srbije, govoreći o Zakonu o verskim slobodama u Crnoj Gori koji je podigao na noge ne samo Srbe u ovoj državi već vascelo Srpstvo, pa i pravoslavlje.

Skoro polovina stanovništva Crne Gore izašlo je na ulicu, što je fenomen ne samo za naše prostore već i za celi svet. Kako to komentarišete?

- Građani Crne Gore, a pre svega Srbi, na miran hrišćanski način pokazuju nezadovoljstvo tim zakonom u želji da dođe do njegovog stavljanja van snage. Takva kohezija Srba i svih drugih pravoslavnih vernika verovatno je i reakcija na ono što se u Crnoj Gori dešava već deceniju i duže, a to je plansko brisanje prava na srpski identitet nemalom delu stanovnika Crne Gore. Prema poslednjem popisu, 28,73 odsto ljudi u Crnoj Gori se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi. Oni su uskraćeni za mnoga prava: pravo na upotrebu svog srpskog jezika i ćiriličnog pisma, pravo na ravnomernu zastupljenost u državnim institucijama i organima, pravo na informisanje a sada i pravo na veroispovest. Ne sporeći nikome pravo da se svako oseća i ponaša kako želi, mi, pripadnici srpskog naroda, ne želimo ni da nama neko osporava ista prava.

Mnogi nagađaju zašto je baš sada donesen ovaj zakon i šta se krije iza njega. Govori se i o nastojanju da na predstojećem popisu stanovnika broj Srba bude prepolovljen.

- Očigledno je da su Srbi u Crnoj Gori nekome problem i da je na popisu stanovnika 2021. potrebno dovesti do smanjenja njihovog broja. To je ono što Srbija kao matična država srpskog naroda, koja ima i ustavnu obavezu da vodi brigu o svojim sunarodnicima ma gde oni živeli, ne sme da dopusti i mora da reaguje. I ona to i čini.

Nikola Selaković

Alo / V. Marković

Nikola Selaković, Foto: Alo / V. Marković

Jeste li očekivali ovako gromoglasan odgovor srpskog naroda? U početku je bilo nesaglasja, ali se čini da se, kako vreme prolazi, sve više manifestuje jedinstvo celog naroda.

- Ko god vam kaže da je očekivao takvu reakciju, neće biti do kraja iskren. Uveren sam da su svi ne samo zatečeni već zadivljeni reakcijom srpskog naroda. Sveti vladika Nikolaj Velimirović je svojevremeno rekao da država nije vladalac već narod. Vojska nisu generali već vojnici a Crkva nisu vladike i sveštenici već verni narod. Upravo se to dogodilo u Crnoj Gori - verni narod koji je bez ičije instrukcije s ikonama i svećama izašao na ulice i pokazao svoju ozbiljnost i sabornost.

Privilegija je raditi pored Vučića, ali naredan sam svakom zadatku Jedno od najvećih iznenađenja prilikom dolaska SNS-a na vlast bilo je vaše imenovanje za ministra pravde. Da li se posle izbora može desiti da zauzmete funkciju u izvršnoj vlasti?

- Lično o tome ne razmišljam. Funkcija koju obavljam skoro tri godine mesto je na kome ste u prilici da budete jedan od najbližih saradnika predsedniku države, čoveku koji je atipičan za naše prostore i naša vremena, čoveku neverovatne radne energije, ozbiljne vizije i posedovanja ozbiljnih političkih znanja i veština. Biti saradnik Vučića nije jednostavno ni lako, ali je velika čast i privilegija i mesto na kojem možete da naučite mnogo toga o državi i politici. Smatram da jednu funkciju može važnom da učini i čovek koji je obavlja. Svaki zadatak koji se postavi pred mene trudiću se da mu budem naredan i da ga izvršavam najbolje što mogu.

Postavljaju se paralele da bi, kao što se trenutno dešava u Crnoj Gori, uskoro moglo doći do otimanja srpskih svetinja i na Kosovu ,ali i van Srbije, u nekim zemljama regiona. Kako vi gledate na to?

- Jedna stvar svima mora da bude jasna jeste to da predsednik Aleksandar Vučić nije formirao Srpsku listu kao projekat srpskog jedinstva, sabiranja i iskustva na mestu gde smo najugroženiji, da ta lista nije osvojila 97 odsto srpskih glasova na izborima, da smo imali razjedinjenost i raspolućenost, prištinske vlasti bi bez ikakvih problema bile u situaciji da donesu zakon po tom modelu i pokušale da otmu naše svetinje na KiM. Srpska lista se izborila za svih 10 mesta predviđenih za Srbe u kosovskom parlamentu i na taj način onemogućila tako nešto. Što se tiče drugih država u regionu, apsolutno sam uveren da se takve stvari neće dešavati.

Nikola Selaković

Alo / V. Marković

Nikola Selaković, Foto: Alo / V. Marković

Šta će biti sa dijalogom u vezi s Kosovom i Metohijom nakon smene vlasti u Prištini i dolaska Kurtija?

- Niko u svetu do sada nije mogao da predvidi dešavanja na političkoj sceni u Prištini i korake tamošnje vlasti. Jedini koji je o tome na vrlo trezven i racionalan način razmišljao bio je upravo predsednik Vučić, koji je još u novembru, na sastanku s francuskim predsednikom Makronom, rekao da niko ne može da kaže s dovoljno ozbiljnosti i garancija kada će biti formirana vlada u Prištini. Na čelu vlade u Prištini nalazi se čovek kome je većinsko poverenje dao narod na KiM. Na taj način Albanci su birali i svog glavnog pregovarača.

Šta ako je velika Albanija glavni program tog pregovarača?

- Niti je Kurti u prilici da donosi odluke za koje se možda zalaže, niti smo mi u prilici da donosimo odluke ignorišući faktore koji postoje, ali nam se ne sviđaju. Proces dijaloga sve vreme podrazumeva i treću stranu koja je neka vrsta posrednika. Gospodin Grenel je jasno rekao šta je njegov cilj, a šta će se dešavati u budućnosti, videćemo. Od nemale važnosti je i susret predsednika Vučića sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel i ne vidim nijedan drugi metod za traženje rešenja osim dijaloga. Naravno, nije moguće voditi dijalog dok traju necivilizacijske takse na srpsku robu.

SNS neće završiti kao DS SNS, po svim anketama, ima natpolovičnu veličinu i nema dostojnog protivnika na političkoj sceni. Da li zbog toga postoji opasnost da se u SNS-u desi opuštanje i da se uruši iznutra poput DS-a?

- Nemoguće je uporediti SNS i DS, zato što iza SNS-a iz godine u godinu stoje sve bolji rezultati a iza DS-a iz godine u godinu njihove vlasti ostajale su sve pogubnije posledice za našu zemlju. Uzmite samo da je broj nezaposlenih smanjen skoro tri puta, već osmu godinu zaredom imamo stabilan kurs dinara, nivo javnog duga drastično opada… Pogledate samo kakav je bio kreditni rejting Srbije za vreme njihove vlasti, a kakav je danas. Pogledajte investicije, vidite i rezultat na semaforu u rešavanju kosovskog problema te činjenicu da je od 2017. čak 16 država povuklo priznanje nezavisnosti Kosova. Kad sve to vidite, shvatićete da između SNS-a i DS-a ne može da se stavi znak jednakosti. Najpouzdanija anketa je kada se na kraju izbornog dana prebroje glasovi i kada se vidi ko je dobio koliko.

Približavaju se parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji. Deo opozicije najavljuje da će ih bojkotovati, ali postoje i pretnje da će se nasiljem sprečiti normalan završetak izbornog procesa. Plašite li se takvog scenarija?

- Ne želim ni da razmišljam ni o kakvom nasilju bilo kojeg dana, a kamoli onog kada se sprovode izbori koji u svakoj državi treba da budu praznik demokratije. Građani Srbije treba da budu ponosni na unapređenje demokratske procedure za održavanje izbora u odnosu na recimo 2012. Mogu oni da mrze predsednika Vučića, ali suludo je mrzeti preko 300 kilometara auto-puteva, preko 150 novih fabrika, novi klinički centar u Nišu, kliničke centre u Beogradu i Kragujevcu koji se rade, škole, vrtiće… To je Vojska Srbije koja je danas mnogo bolje opremljena i organizovana. To su činjenice na koje niko ko je iskren ne može ništa ružno da kaže. Ne možete loše govoriti ni o međunarodnom ugledu i imidžu Srbije koji je neuporediv u pozitivnom smislu u odnosu na ono što je bio do 2012. Bilo kakvo pozivanje ili organizovanje nasilja, ako ikom pada na pamet, ne može ništa dobro doneti ni Srbiji ni njenim građanima. Upravo je ključ uspeha to što smo uspeli da sačuvamo mir i unutrašnju stabilnost Srbije jer to je preduslov za ekonomski rast i privlačenje stranih investicija. Ne želim da verujem da neko želi da na takav način uništava svoju otadžbinu.

Čini se da je i sama opozicija u nebranom grožđu. S jedne strane su za bojkot, a s druge najavljuju izlazak na izbore na lokalu i preko grupa građana.

- Nisam uveren da je deo opozicije zaista odlučio da bojkotuje izbore, to će se precizno znati tek u momentu kad budu zaključene izborne liste. Na nama je da stvorimo demokratske i fer uslove, što smo i učinili. I ja sam uveren da će građani, kome god da daju glas, svojim izlaskom na izbore potvrditi legitimitet buduće vlasti. Takođe je veoma važno da mi kao Srpska napredna stranka shvatimo da nas čeka teška kampanja i da ni u jednom trenutku ne gajimo sumnju da će se, ako budu imali samo jedan mandat svi zajedno više od nas ujediniti i objediniti da nas sklone s vlasti. A to ne bi bilo dobro za Srbiju jer je ona pod vođstvom Aleksandra Vučića pokazala da može biti zemlja u kojoj njeni građani mogu računati na perspektivu.

Stabilna ekonomija je ključ za ispunjenje nacionalnih zadataka Najavili ste podizanje spomenika kralju Aleksandru I Karađorđeviću? Zašto to do sada nikom nije palo na pamet, zašto tek ova vlast pridaje toliko pažnje nacionalnim simbolima?

- Od ključnog značaja za funkcionisanje Srbije i srpskog društva bilo je uvođenje ekonomske stabilnosti. Idemo u susret Sretenju, a Srbi su se 1804. podigli protiv turskog okupatora zato što im je bila ugrožena ekonomska autonomija. Tako smo i danas dva veka i skoro dve decenije od tada u prilici da vidimo da je ekonomsko ozdravljenje počelo polako, mukotrpno, ali sigurno da dovodi do jednog ozbiljnog sistema vrednosti koji je u prethodne tri decenije bio ozbiljno poljuljan. Posle više od 120 godina od formiranja ideje o izgradnji Hrama Svetog Save mi smo doživeli blagoslov da ga naša generacija završava. U Novom Sadu je podignut Spomenik kralju Petru Oslobodiocu, u Beogradu je pre šest godina podignut spomenik Principu. Podignuti su spomenici i Milankoviću i Pekiću, a uveren sam da ćemo do Vidovdana imati monumentalan spomenik Stefanu Nemanji. Ono što ćemo imati naredne godine je podizanje spomenika kralju Aleksandru Ujedinitelju. On je bio najveći vojskovođa i najveći ratnik koga su Srbi iznedrili u 20. veku, a možda i u širem periodu. Zahvaljujući njemu, u jednom trenutku gotovo svi Srbi našli su se u jednoj državi. O takvog čoveka mi smo se ogrešili kao narod.