Zoran Đinđić
Profimedia
Zoran Đinđić

Profimedia

Zoran Đinđić, Foto: Profimedia

- Zoran Đinđić je nešto znao, nešto dublje i od mene. Dva dana pred atentat me je pitao: „Je l‘ ti se javlja princ od Monaka?“ Nikada u životu pokojni predsednik nije tako pitao za Čedu Jovanovića. Znao je da smo išli zajedno u obdanište, da smo školski drugari... Ja zbunjen, ne znam šta je hteo time da kaže. Bio je dosta ljut. Ja mu odgovorim: „Ne znam, predsedniče, na koga mislite?“, a on meni: „Kako ne znaš, pa na tvog školskog.“ Prvi put ga je on oslovio onako kako se Čeda i ja oslovljavamo kada se sretnemo u hodniku - „princ od Monaka“. Odgovorio sam mu: „Predsedniče, nisam već duže vreme s njim u kontaktu, ne znam ni gde je ni šta je.“ Onda se obratio Saši, vozaču: „Reci Biljani da nađe Čedu i da mi se hitno javi.“ To je bio ponedeljak, u sredu je bio atentat.

Deset dana pre ubistva Zorana Đinđića 2003. u Srbiju su došli britanski obaveštajci i upozorili su da se sprema atentat na premijera. To je rečeno tadašnjem šefu poslaničke grupe DOS Čedomiru Jovanoviću i zameniku ministra policije Nenadu Miliću, koji su se, umesto da hitno reaguju i pokušaju da spreče tragediju, razbežali i nisu učinili ništa!

- Šta oni posle te informacije rade... Nenad Milić ne radi ništa, a Čedomir Jovanović odlazi negde na skijanje, ne znamo gde. Sklanja se iz zemlje i pušta da se desi 12. mart (datum atentata na Đinđića). Oni su pustili da se to dogodi. Oni su direktni učesnici u pripremi i dopuštanju organizacije 12. marta i ubistva Zorana Đinđića! To je možda i krivična odgovornost za njih, jer je nepostupanje krivica - rekao je Veruović u intervjuu za Balkan info.

Veruović kaže da je Kolin Pauel, nekadašnji sekretar za nacionalnu bezbednost SAD, došao u Beograd 2003. da izjavi saučešće Ružici Đinđić i tom prilikom s njom razgovarao o knjizi koju je ubijeni premijer čitao u poslednjim danima života:

Pročitajte još:

- Ružica mu je rekla da je Zoran, baš kao da je slutio da će mu se nešto dogoditi, pred sam kraj svog života ponovo prelistavao i čitao knjigu o Kenediju. Pauel joj je na to pitanje, da li da bi je utešio ili uplašio, rekao: „Pa eto, ako je za utehu, možda i Srbiji politički krene kao što je krenulo Americi posle atentata na Kenedija.“