Predsednik Srbije Aleksandar Vučić doneo je niz mera koje su, uprkos tvrdnjama i kampanji dezinformacija dela opozicionih krugova i blokadera, direktno doprinele poboljšanju životnog standarda građana Srbije, sa posebnim akcentom na najstarije i mlade.

Dok su pojedine grupe sprovodile blokade, uništavale javnu imovinu i nastojale da dodatno pogoršaju uslove života u zemlji, državni vrh je, na čelu sa predsednikom Vučićem, usvajao konkretne ekonomske i socijalne mere usmerene ka stabilnosti i rastu. Rezultat takve politike jesu, između ostalog, najveće penzije u istoriji Srbije, kao i program koji mladima omogućava da po povoljnim uslovima dođu do sopstvenog krova nad glavom.

Jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji blokadera bila je da će najavljeno povećanje penzija biti odloženo. Te tvrdnje su se pokazale kao netačne. Prema zvaničnim podacima, penzije su u decembru 2025. godine uvećane za 12,2 odsto, a prve isplate uvećanih primanja penzioneri će dobiti pre Božića, čime je još jednom potvrđene najave predsednika.

Pored brige o najstarijima, posebna pažnja usmerena je i ka mladima. Na inicijativu predsednika Vučića usvojen je program koji omogućava kupovinu stana bez klasičnog učešća, uz snažnu podršku države kroz subvencionisane stambene kredite. Takav model, kako ističu ekonomski stručnjaci, ne postoji ni u jednoj drugoj evropskoj zemlji i predstavlja pokazatelj stabilnosti javnih finansija Srbije, ali i strateške orijentacije ka zadržavanju mladih u zemlji.

Mladima su omogućeni stambeni krediti za nekretnine u vrednosti do 100.000 evra, uz minimalno učešće od jedan odsto, sa rokom otplate do 40 godina, odnosno najviše do navršene 70. godine života korisnika, kao i sa mogućnošću prevremene otplate. Program je namenjen državljanima Republike Srbije sa prebivalištem u zemlji, starosti od 20 do 35 godina u trenutku podnošenja zahteva.

Maksimalni iznos kredita iznosi 100.000 evra, pri čemu ne postoje ograničenja u pogledu ukupne cene nepokretnosti, niti cene kvadratnog metra po gradovima. Krediti podrazumevaju grejs period od godinu dana. U prvoj godini otplate fiksna kamatna stopa iznosi 3,5 odsto, od čega država subvencioniše dva odsto, tako da kamatna stopa za korisnika iznosi 1,5 odsto. Isti uslovi važe od druge do šeste godine otplate, dok nakon toga kamatna stopa postaje varijabilna i formira se kao 3M/6M euribor plus dva odsto.

Ukupna vrednost programa iznosi 400 miliona evra, dok direktna podrška države dostiže oko 130 miliona evra. Prema ocenama nadležnih, ova mera nije značajna samo za mlade koji rešavaju stambeno pitanje, već i za roditelje koji žele da im deca ostanu u Srbiji, kao i za one koji razmišljaju o povratku iz inostranstva.

Ovakva politika predstavlja jasan signal da je Srbija usmerena ka dugoročnom ekonomskom razvoju, socijalnoj sigurnosti i jačanju poverenja građana u institucije, prenosi Politika.

Dok Vučić brine o građanima, blokaderi šire neistine

Godina za nama ostaće upamćena kao period u kome su se, iz dana u dan, gotovo iz časa u čas, nizale brutalne neistine koje su u javni prostor plasirali blokaderi i mediji koji su ih bezrezervno podržavali. Neistina je postala sredstvo blokaderskog delovanja, a manipulacija osnovni alat pritiska, bez obzira na posledice koje takvo postupanje ostavlja po društvo, institucije i pojedince.

Jedna od najgrubljih obmana ticala se penzionera i navodne tvrdnje da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić molio Vladu Srbije da se odloži povećanje penzija. Nakon što je ova tvrdnja plasirana, predsednik se javno oglasio, jasno naglasivši da je reč o laži i da penzioneri nemaju razloga za brigu. Podsetio je da će povećanje biti realizovano u skladu sa najavama, kao i da će prve uvećane penzije biti isplaćene pre pre Božića, čime je još jednom potvrđena neistinitost blokaderskih navoda.

Manipulacije su se nastavile i tokom blokaderskog skupa u Novom Sadu, gde je medij koji svakodnevno širi blokadersku propagandu objavio da je skup protekao mirno, uz napomenu da „već dobrih pola sata traje razbijanje prostorija SNS-a“. I ta formulacija pokazala je stepen relativizacije nasilja i pokušaj da se destrukcija opravda kao sporedna pojava „mirnog“ protesta.

Sličan obrazac primenjen je i u ekonomskoj sferi, blokaderska glasa prenela su tvrdnje da su banke u Srbiji ograničile kupovinu evra. Ovu neistinu demantovali su ne samo nadležni, već i sami građani, koji su u praksi pokazali da nikakvih ograničenja nije bilo.

Javnost je bila izložena i pokušaju dramatične diskreditacije državnog vrha kroz tvrdnju da je „vozač iz pratnje Aleksandra Vučića“ izazvao saobraćajnu nezgodu u kojoj je, kako je navedeno, „povređeno dete sa cerebralnom paralizom“. Ove navode je jasno i nedvosmisleno demantovao Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, ukazujući da je reč o još jednoj svesno plasiranoj neistini.

Tokom septembra blokaderski mediji su otišli i korak dalje, tvrdeći da je protiv demonstranata u Novom Sadu upotrebljen „opasan gas“, navodno opasniji od suzavca, sa patrona sa kojih su bile izbrisane oznake. Čak ni među samim promoterima ove priče nije postojao dogovor da li je reč o CN ili CS gasu, a cela konstrukcija je ubrzo raskrinkana i demantovana kao još jedna izmišljotina bez ikakvog utemeljenja.

Mesecima je u javnosti razvlačena i iumišljotina takozvani „zvučni top“. Uprkos upornim pokušajima da se ova priča održi u životu, izostanak konkretnih dokaza, analiza ruske FSB, kao i jasan demanti zvaničnog distributera spornih uređaja, doveli su do toga da i ova laž konačno padne u vodu.

Ni akademska zajednica nije ostala pošteđena manipulacija. Plenumaši Poljoprivrednog fakulteta izneli su tvrdnju da je studentkinja zlostavljana u policiji, uz objavljivanje navodnih fotografija povreda. Međutim, sama studentkinja se potom javno oglasila i saopštila da ti navodi nisu istiniti, čime je još jedna priča blokaderskih krugova doživela potpuni krah.

Javnost je imala prilike da čuje i tvrdnje narodne poslanice Marinika Tepić, koja je izjavila da je francuska policija na Tahitiju zaplenila pakete kokaina sa likom Aleksandra Vučića. Ispostavilo se da su na 423 kilograma kokaina zaista bile fotografije, ali ne predsednika Srbije, već predsednika Kolumbije Gustavo Petro, što je ovu tvrdnju svrstalo među najočiglednije primere dezinformacija.

Posebno uznemirujuće bile su laži o navodno prebijenom maloletniku iz Valjeva, za koje su pojedini blokaderski mediji tvrdili da je završio u bolnici, pa čak i da je preminuo. Ne samo da se ništa od toga nije dogodilo, već taj dečak uopšte nije ni postojao i čitav događaj – jednostavno – nije se ni desio.

Na sve to nadovezale su se i tvrdnje televizije N1 da nikada nije objavila vest o povređenom dečaku. Ipak, njihovi raniji navodi ostali su zabeleženi, dostupni javnosti i kao trajni dokaz najblaže rečeno nepouzdanosti izveštavanja, prenosi Politika.

Sve ove epizode zajedno čine mozaik godine u kojoj je istina bila meta, a laž sredstvo blokaderskog delovanja.

BONUS VIDEO