On je za Tanjug rekao da je prvi cilj osnivanja tribunala bio da se kazne počinioci ratnih zločina, da se donese pravda za žrtve, zatim da se preveniraju budući sukobi, i da te presude dovedu do pomirenja u regionu.

Naveo je podatke prema kojima je od ukupnog broja optuženih pred Haškim tribunalom sa celog područja bivše SFRJ a njih je 151, Srba 109, a od 93 osuđenih, Srba je 66.

"Srbima je izrečeno 1.150 godina zatvora plus sedam doživotnih robija. To je mnogo, mnogo, više u svakom pogledu nego svima ostalima na ovim područjima. Spomenuli ste selektivnu pravdu a to je bio naziv mog izlaganja na tematskoj skupštini Ujedinjenih nacija 10. aprila 2013. godine kada sam svoje izlaganje zaključio rečima da je selektivna pravda isto što i nepravda", rekao je on.

Govoreći o oslobađajućoj presudi za hrvatske generale, naveo je da su oni presudom prvostepenog veća, koga su činila trojica sudija, jednoglasno proglašeni krivim za udruženi zločinački poduhvat, čiji je cilj bio prisilno i trajno isterivanje Srba sa područja Krajine.

"Na čelu tog udruženog zločinačkog poduhvata bio je Franjo Tuđman, hrvatski predsednik i komandant njihovih oružanih snaga. On nije bio optužen zato što je pre toga umro, a onda, smo imali drugostepenu presudu koja je donesena preglasavanjem, tri prema dva", rekao je Štrbac.

On je pojasnio da su za razluku od recimo sudova i našem regionu u Haškom tribunalu sve sudije istog ranga, pa jedan isti sudija u jednom predmetu rešava u drugom stepenu, a u drugom predmetu u prvom stepenu.

"Interesantno je što je razlika samo u broju sudija, pa ih je u drugom stepenu pet. Od te petorice, dvojica su bili za to da se potvrdi osuđujuća presuda. Sve vreme je i još jedan sudija, Turčin, Kinej mu je bilo ime, bio je star i bolestan, govorio svojim kolegama da će glasati da se potvrdi osuđujuća presuda. Onda ga je Amerikanac Meron koji je bio predsednik i suda i žalbenog veća, dok su išli prema glasanju, uspeo nagovoriti da bi trebalo da glasa za oslobađajuću presudu", ispričao je on.

Ocenio je da je Kinej glasao onako kao što je, po savesti govorio da će glasati Oluja bi bila proglašena za zločinačku akciju.

"Mi kažemo i danas da je to zločinačka i genocidna akcija. Naravno, Hrvati imaju oslobađajuću presudu i tretiraju je tako da im je ona oprala sve mrlje, da je čista ko suza", rekao je predsednik Veritasa.

Pojašnjavajući detalje donošenja oslobađajuće presude on je naveo i tzv. pravilo 200 metara i istakao da je prvostepeno veće zauzelo stav da je svaka granata koja padne 200 metara dalje od legalnog vojnog cilja u naseljenom mjestu nezakonita.

Tako su, prema njegovim rečima, izbrojali koliko je u Oluji u avgustu 1995. godine palo granata na Knin, koliko na Benkovac, Gračac, Otočac.

"Po pravilu od 200 metara, krivi ste po komandnoj odgovornosti, zato što je vaša artiljerija neselektivno gađala po naseljenom mestu. Ove sudije su u toku suđenja jednoglasno došle do tog pravila. Međuti, u žalbenom postupku se javlja jedna velika, jaka lobistička grupa, američko-kanadsko-velikobritanska, njih 12 čuvenih visokih oficira i pravnika, koji traže od Haškog suda da ih prihvati za prijatelje suda i gde podnose izveštaj da ako opstane pravilo od 200 metara, više niko neće hteti da komanduje i ratuje", naveo je Štrbac.

Dodao je da je Meronovo veće odbilo zahtev da ih prihvati za prijatelje suda ali su sve ono što su oni napisali o pravilu od 200 metara uvažili u drugostepenoj presudi, ukinuli prvostepenu presudu i oslobodili hrvatske generale samo zbog pravila od 200 metara.