On je rekao da se obično kada je ovaj praznik govori o danima Srpske u Srbiji i odnosima Srbije i Srpske, ali je dodao da će govoriti o srpskim dilemama i pitanjima,  putevima i stramputicama, odlikama i odlukama pre više godina i decenija, koji se i danas reflektuju na našu sadašnjost, a i kreiraju našu budućnost.

"Sveti Sava, kao školska slava u Srba, zvanično ustanovljena 2. januara 1840. godine u Kragujevcu. U odluci tadašnjeg Ministarstva prosvete stajalo je da se Sveti Sava proglašava za patrona svih naših škola i da se najsvečanije proslavlja. Ova odluka beše lepo i jednodušno prihvaćena od Srba sa svih strana, pa tako rukovodstvo Matice srpske 1842. godine proglašava Svetog Savu za patrona ove najstarije naučne prosvetne ustanove u modernoj srpskoj istoriji. Hronike beleže da se ova slava slavila zvanično u Sremskoj Mitrovici i Šibeniku od 1846. godine, u Kotoru i Sent Andreji od 1849. godine, u Novom Sadu od 1854. godine", rekao je on.

Kako je naveo od vremena kneza Danila, neki izvori beleže od 1856. godine,  da se ova slava slavi kao školska slava zvanično u Crnoj Gori.

"Cilj ovog praznovanja je bio da se iz života i rada najvećeg našeg prosvetitelja generacije dece uče usvajaju moralne vrline koje su spasonosne u sva vremena i pre svega nasušno potrebne celom našem narodu. Da se njegovim životom i radom poučimo i vodimo. U tom duhu behu negovane generacije više od 100 godina", rekao je Vučević.

Podsetio je da je januara 1945. godine desila poslednja proslava Savindana u Beogradu, u još neoslobođenoj državi.

"Dok je rat trajao velikom žestinom i dok je još uvek bilo prerano da nova vlast pokaže pravo lice, u prisustvu partijskih komesara i pod budnim opartijskih tela, održana je poslednja manifestacija ove školske slave, pre njene konačne zabrane i pokušaja uvođenja zabrane Srbima na proslavljanje i poštovanje Svetog Save", rekao je Vučević.

Dodao je da su januara 1946. godine zabranjeni sveštenici i sečenje kolača u školama, a Svetog Savu kao školskog zaštitnika i patrona ubrzo su zamenili heroji revolucije i ostali istaknuti iz Komunističke partije Jugoslavije.

"Ne možemo reći da je ostao naslednik prvog srpskog prosvetitelja i uzor generacijama. Od tada pa sve do 1990. godine, Sveti Sava je bio proteran iz našeg obrazovnog sistema, a moralne vertikale deca su usvajala od Đura Salaja i njemu sličnih. Za tih 45 godina ubedljivo je dokazano pravilo- da što se grbo rodi, vreme ne ispravi. Određeno od duha i suštine hrišćanstva i svetosavlja, dugo smo tumarali, a mnogi i danas tumaraju, u nadi da će nas spasiti neki novi svetovi, da je vreme da se uspostavi ponovo dan mladosti, pionirski duh i duh radnih akcija. Kao i da mogu da u suštini pravoslavni i slovenski narod, kakav je srpski, ustoji u jugoslovenski, antipravoslavno, ekstremno sekularno i u krajnjoj liniji antisrpski", rekao je on.

Kako je naveo, najveću bol po nacionalnost zadavalo je to što je taj udar i taj pokušaj išao u velikoj meri iz našeg naroda, a ponešto i iz nekih drugih komšijskih.

"To bi mogao biti, a po meni i jeste, jedan od razloga zašto se samo jedan broj naših ljudi seti značaja srpske ujedinjenosti i sabornosti u teškim trenucima, dok drugi na to i ne pomišljaju, ugledajući se na druga Salaja i druge drugove. Taj faktor sloge i sabornosti od našeg postanja do danas bio je ključan u našem narodnom i državnom opstanku", rekao je on.

Dodao je da je Srbija uvek bila i jeste narodna država.

"Ona nije tvorevina elita, intelektualnih krugova, crvene ili bilo koje druge buržoazije i poštene inteligencije, nego odjek duše srpskog seljaka i radnika, koji je krv i znoj uginuo za to svoje parče slobode pod ovim nebeskim svodom, kako bi imao onaj prostor gde ga niko neće klati i ubijati samo zato što je Srbin. Oni koji nisu shvatili da je čin najvećeg intelektualnog i moralnog domašaja da radite i živite kao častan sin svoje otadžbine, postali su nabusiti i siti, besni i uvređeni, prezrivi prema šajkači i opanku, prema ikoni i na kraju prema Svetom Savi", rekao je Vučević.

Dodao je da je upravo Sveti Sava svojim životom, celom našem narodu pokazao put ljubavi i narodnog jedinstva kad je nad moštima Svetog  Simeona, pomirio do krvi zavađenu braću Stefana i Vukana i okončao građanski rat u Srbiji.

"Ovaj se događaj zbio u Svetoj Studenici davne 1208. godine, ostavivši nam pouku sabornosti koju su kreatori našeg obrazovnog sistema za dugi niz decenija smatrali nebitnom epizodom. Ta pouka hrišćanske ljubavi, mira i bratstva, kao da nam se ponovno desila 2026. godine, kada je u doba naše druga velika svetinja pohodila ove zemlje i prostore. Časni pojas Presvete Bogorodice ozario je Srbiju, a više od milion vernika priklonilo je svoju glavu ovoj svetinji sa nadom i molitvama za mir, zdravlje, slogu i spasenje", naglasio je on.

Kako kaže, tako smo se još jednom okupili i sabrali nad svetinjom i čudom kao narod.

"Ima i onih koji se tom događaju nisu radovali i taj događaj još jednom potvrđuje da svi oni koji računicu prave bez Boga i kontra Boga na kraju gube i bivaju poraženi", rekao je on.

Vučević je istakao da na tim poukama, treba da se uzdižemo, to treba da svedoči odnosima Srbije i Srpske i da tvorimo jedno i jednodušno uverenje o jedinstvu i slozi, kao spasu i utehi. 

"Srbiju sa našim raspetim Kosovom i Metohijom i bastionom srpstva, Republikom Srpskom, koja je plod ljubavi i borbe našeg naroda za golo preživljavanje, ravnopravnost i slobodu, neka Gospod svojom moćnom desnicom zaštiti u sve vekove  i vekova", istakao je Vučević.

Manifestacija "Dani Srpske u Srbiji" održava se već četrnaest godina, negujući i dodatno jačajući veze Republike Srpske i Srbije i doprinoseći ukupnoj saradnji, kao i očuvanju srpskog nacionalnog identiteta, jezika, pisma, pravoslavne vere, kulture i tradicije, prenosi Tanjug.