Gostujući na Informer televiziji, Darko Mladić govorio je o smrti svog oca u pritvoru i pomenuo slučaj profesora Dušana Dunjića, sudskomedicinskog stručnjaka angažovanog u Mladićevoj odbrani.

Dunjić je 22. oktobra 2015. godine pronađen mrtav u hotelu u Hagu, svega nekoliko sati pre nego što je trebalo da se pojavi u sudnici i iznese nalaze svog stručnog tima.

Njegovo telo pronašli su zaposleni u hotelu i predstavnik Tribunala. Smrt je odmah izazvala veliku pažnju jer je Dunjić tog dana trebalo da započne svedočenje u predmetu protiv Ratka Mladića.

Haški tribunal tada je saopštio da holandske vlasti istražuju okolnosti njegove smrti. Naknadnom obdukcijom, kojoj je prisustvovao i patolog iz Srbije, zvanično je zaključeno da je Dunjić preminuo prirodnom smrću. Detalji nalaza nisu objavljeni javnosti. Haški tribunal

Zbog čega je Dunjićevo svedočenje bilo važno

Dušan Dunjić bio je jedan od ključnih stručnih svedoka Mladićeve odbrane. Njegov zadatak bio je da pred sudskim većem govori o forenzičkim analizama posmrtnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama na širem području Srebrenice.

Odbrana je nameravala da preko njegovog nalaza ospori način na koji su tumačeni uzroci smrti pojedinih osoba čiji su ostaci pronađeni u grobnicama.

Prema njihovom stanovištu, bez analize mekih tkiva nije bilo moguće u svakom pojedinačnom slučaju sa potpunom sigurnošću utvrditi da li je osoba pogubljena, poginula tokom borbenih dejstava ili stradala od eksplozije.

Advokati upoznati sa predmetom tvrdili su da niko nije očekivao da bi jedno svedočenje moglo da promeni čitav tok postupka ili samo po sebi spreči osuđujuću presudu. Međutim, smatrali su da je Dunjić mogao da otvori ozbiljna pitanja o pojedinačnim uzrocima smrti i načinu izvođenja zaključaka na osnovu forenzičkog materijala.

Devet meseci analizirali hiljade slučajeva

Dunjić i njegovi saradnici navodno su devet meseci, po 12 sati dnevno, analizirali 3.568 predmeta koji su se odnosili na kompletne posmrtne ostatke ili delove skeleta pronađene u grobnicama.

Prema tvrdnjama izvora koji su bili upoznati sa radom odbrane, cilj ekspertize bio je da se svaki slučaj obradi pojedinačno i utvrdi šta se, na osnovu dostupnog materijala, može pouzdano zaključiti o načinu stradanja.

U analizama koje je odbrana nameravala da predstavi pominjani su kompletni skeleti, posmrtni ostaci sa ranama od metaka, ostaci osoba koje su imale poveze preko ruku ili očiju, kao i slučajevi sa povredama nastalim od gelera, šrapnela i eksplozija.

Za deo analiziranih ostataka, prema navodima odbrane, nije bilo moguće pouzdano utvrditi uzrok smrti.

Upravo je Dunjić trebalo da pred sudskim većem objasni razliku između DNK identifikacije osobe i sudskomedicinskog utvrđivanja načina i vremena njene smrti.

Odbrana osporavala način identifikacije

Poseban deo spora odnosio se na podatke Međunarodne komisije za nestala lica i drugih organizacija koje su se bavile identifikovanjem posmrtnih ostataka.

Odbrana je tvrdila da DNK analiza može da potvrdi identitet osobe, ali da sama po sebi ne može da pruži odgovor na pitanja kada, gde i na koji način je ta osoba stradala.

Prema navodima izvora Informera, spisak identifikovanih žrtava koji je korišćen u postupku nije bio javno dostupan, dok su advokati odbrane mogli da ga dobiju samo na uvid.

Odbrana je ukazivala i na navodne nedostatke u dokumentaciji, tvrdeći da određeni podaci nisu bili dovoljni za nezavisnu proveru svakog pojedinačnog slučaja.

Ove navode iznosili su članovi i izvori bliski Mladićevoj odbrani. Međunarodni krivični tribunal i Međunarodni rezidualni mehanizam u svojim presudama prihvatili su drugačije zaključke o događajima u Srebrenici.

Dunjić je već svedočio u Hagu

Srpski patolog pre smrti je više puta svedočio pred Haškim tribunalom o nalazima vezanim za posmrtne ostatke sa područja Srebrenice.

Pojavljivao se u postupcima protiv Vujadina Popovića i Ljubiše Beare, Zdravka Tolimira i Radovana Karadžića. Međutim, prema tvrdnjama izvora odbrane, ekspertiza tada još nije bila završena u obimu koji je bio pripremljen za njegovo svedočenje u predmetu protiv Mladića.

Njegov tim je do suđenja Ratku Mladiću navodno završio analizu svih 3.568 predmeta koji su mu bili dostupni, zbog čega je odbrana očekivala da će Dunjić detaljno govoriti o svakom od spornih forenzičkih pitanja.

Pre njegovog planiranog izlaska pred sud ispitivan je i Tomas Parsons, stručnjak Međunarodne komisije za nestala lica. Tokom ranijih svedočenja objašnjavano je da laboratorijske DNK analize služe identifikaciji posmrtnih ostataka, ali ne mogu same da utvrde uzrok smrti.

Odbrana je upravo na toj razlici zasnivala argument da je potrebno odvojeno analizirati identitet osobe i okolnosti pod kojima je ona stradala.

Pronađen mrtav na dan svedočenja

Dunjić je doputovao u Hag kako bi nastupio kao stručni svedok, ali pred sudskim većem nikada nije izneo pripremljeni nalaz.

Tribunal je 22. oktobra 2015. objavio da je pronađen mrtav u hotelu i da su lekari hitne pomoći mogli samo da konstatuju smrt. Zvanično saopštenje Tribunala

Holandska policija u početku je saopštila da nema razloga da sumnja da je počinjeno krivično delo. Četiri dana kasnije Tribunal je objavio da je obdukcijom utvrđeno da je patolog umro prirodnom smrću.

Uprkos zvaničnom nalazu, podudarnost vremena njegove smrti sa zakazanim svedočenjem godinama je podsticala sumnje pojedinih članova odbrane i dela javnosti.

Nisu, međutim, objavljeni dokazi koji bi potvrdili da je Dunjić ubijen ili da je njegova smrt bila povezana sa svedočenjem koje je trebalo da održi.

Darko Mladić sada je ponovnim pominjanjem njegovog imena vratio pažnju javnosti na slučaj čoveka čiji pripremljeni forenzički nalaz nikada nije predstavljen pred sudom.

Izvori: Informer