Nema potvrde o smrti Arkanovog ubice!
Ni posle devet dana nema zvanične potvrde da li je Milan Đuričić Miki (48) iz Loznice, osuđen na 30 godina zatvora zbog ubistva Željka Ražnatovića Arkana (48) i dvojice njegovih prijatelja u hotelu „Interkontinental”, ubijen u Južnoafričkoj Republici.
Marko Đoković
Nebojša Stefanović, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, izjavio je juče da još nema potvrde o identitetu lica koje je ubijeno u Južnoj Africi, a za koje se tvrdi da je srpski državljanin, te izrazio čuđenje što je potrebno toliko vremena da se dobiju informacije o otiscima prstiju i DNK.
- Dobili smo neku vrstu nezvaničnih informacija preko Interpola bez otisaka prstiju i analize DNK. Ne bih ništa rekao dok ne dobijemo sve podatke. Ako bih sada nešto rekao, a ispostavi se kasnije da nije to lice, doveo bih građane u zabludu - istakao je Stefanović.
On je rekao da tek kada budemo dobili rezultate analize DNK možemo da kažemo kako se zove ubijeno lice i da li je srpski državljanin.
„Podzemlje bi već znalo”
Božidar Spasić, bivši funkcioner DB-a, kaže bi srpsko podzemlje odmah znalo da li je Đuričić ubijen i da je ovde reč o fingiranom ubistvu.
- Odmah bi se to pročulo u Beogradu. Moguće je da je ubijen drugi čovek, koji će biti sahranjen tamo, a Đuričić će na taj način zatreti trag o sebi i pobeći u Latinsku Ameriku. To može vrlo lako da se desi jer je tamošnja policija korumpirana i za nekoliko hiljada dolara će uraditi svašta. Ako je i ubijen, to nije zbog Arkana, već zbog njegovih poslova tamo - kaže Spasić i dodaje da u Africi živi oko 50.000 Srba, među kojima ima kriminalaca. - Čudi me da nemamo neke operativce tamo koji bi nam javljali šta se tamo dešava - dodaje on.
- Čudi me da je potrebno ovoliko vremena. Za otiske prstiju potrebno je svega nekoliko sati. Ako kolege iz Južne Afrike pošalju potrebne informacije, moći ćemo da potvrdimo ili demantujemo identitet - objasnio je on.
Stefanović je rekao da ne želi da prejudicira zašto procedura toliko dugo traje, jer možda ne poznajemo dovoljno situaciju na terenu, i dodao da treba strpljivo da sačekamo.
- Toliko informacija stiže, a nijedna zvanična i nijedna potkrepljena dokazima - podvukao je on.
I dok zvanični organi čekaju vest od kolega iz Johanesburga, u rodnoj kući Mikija Đuričića, u prigradskom naselju Klupci kod Loznice, vlada neizvesnost i nervoza. Njegova majka Stana je u teškom stanju, kao i njegove dve sestre. Još prošle nedelje obukle su crninu, a na telefon se javljaju samo ženski glasovi i odmah prekidaju vezu. U pozadini se čuje žamor rodbine i prijatelja, koji su ovih dana stalno u kući Đuričića.
- Ne dao bog nikom da mu se desi tako nešto kao što se njima dogodilo - kratko nam je rekao jedan komšija, ali je odbio da nam kaže da li je Đuričić mrtav.
Đuričićeva sestra Olivera je sve vreme uz majku, a kako je „Alo!” pisao, oni su već rezervisali karte za Južnu Afriku, gde će otići ukoliko dobiju potvrdu da je Miki ubijen.
- Nemaju oni puno para. Ako jave da je Miki ubijen, po njegovo telo će ići neko do najuže familije i prijatelja - kaže sagovornik našeg lista.
On navodi da je Miki poslednjih 12 i po godina, tokom bekstva, finansirao članove familije i pomogao im da srede kuću u Loznici.
- Ništa ne znamo osim onog da je žena sa kojom je Miki živeo javila porodici da je on ubijen - kazao nam je drugi komšija.
Loznica bruji o Mikijevom ubistvu i neki ga već nazivaju pokojnikom, dok su drugi suzdržani.