Silovanje Zlostavljanje Porodično nasilje
Profimedia
Silovanje Zlostavljanje Porodično nasilje

Profimedia

Ilustracija: Profimedia

Na izlazak iz zatvora višestrukog silovatelja Dušana Murgaškog Pikasa (59) Igor Jurić upozorio je u ponedeljak Novosađanke na Tviteru.

Međutim, ne bi trebalo da uopšte postoji potreba da se građani, iz najbolje namere, međusobno pozivaju na oprez naročito zbog osuđivanih povratnika. Slučaj izlaska na slobodu, kako su korisnici društvenih mreža okarakterisali, "tempirane bombe", ukazao je i na glavni problem. Zašto se u očima zakona takva osoba smatra "čistom" i slobodnom da radi, većinom, šta želi sve dok ne ponovi zločin?

- Pogrešan je pristup da se širi panika i da odgovornost bude usmerena na žene, da se one zatvaraju u kuće. Trebalo bi da pažnja bude usmerena na počinioca, koji je odslužio kaznu, ali i pored otežavajućih okolnosti to je blaga kaznena politika - ističe Bobana Macanović iz Autonomnog ženskog centra i napominje da su silovatelji najčešće poznati žrtvama, da su to komšije, rođaci i očevi, te da bi onda po logici uzbunjivanja odgovornost stalno bila na žrtvama.

- Često se na sudovima silovanje kvalifikuje kao delo niže opasnosti, to dosta zavisi od tužioca, jer misle da je lakše da ga dokažu nego kao delo više opasnosti. Žrtve imaju stigmu, prepričavaju jednu te istu priču tokom procesa, sramota ih je, pa je ovo i najmanje prijavljivano delo, samo šest odsto - ističe ona.

Advokat Aleksandar Veselinović objašnjava da takvih mera tužioca ima u praksi jer se slučaj u velikoj meri oslanja na medicinsko veštačenje i da je ponekad teško dokazati da je bilo penetracije.

Pročitajte još:

- Za razliku od drugih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, povrat je naročito otežavajuća. Insistira se u zakonu da povratnici budu strože kažnjeni. I, u skladu sa trenutnim zakonom, jesu u praksi. Ipak, po mom ličnom mišljenju, to je nedovoljno strogo i trebalo bi uvesti doživotne kazne - kaže Veselinović.

Pitanje je kako za poslednji slučaj Murgaškog nije ustanovljeno da treba da bude na bilo koji način sklonjen iz društva.

Doživotna robija u Srbiji zasad ne postoji uprkos incijativama, a ni pored sledećeg on se nije našao ni u psihijatrijskoj ustanovi: Pošto je kaznu tri puta odslužio u zatvoru za isto delo, on je pušten. Prvo je silovao spremačicu jedne škole i odslužio kaznu 1998. godine. Tri meseca kasnije ponovio je delo, opet u školi, ovog puta napastvujući 14-godišnju učenicu. Robijao je do 2008. godine. I, ponovo, našao se na slobodi i ušao u stan jedne Novosađanke i ponovio zločin. Nakon 10 godina za poslednje dokazano silovanje ponovo je na slobodi.

I nakon svega toga njega na slobodi niko ne kontroliše.

Podsetićemo i na slučaj Ninoslava Jovanovića (45) poznatog i kao Malčanski beberin. Iz zatvora je izašao u januaru posle izdržanih 12 godina robije, jer je jednu devojčicu (12) iz Niša silovao, a drugu iz Gornje Vrežine pokušao da siluje, prethodno im ošišavši kosu.

Jovanović je napastvovanje dve devojčice u 2005. počinio dok se nalazio na uslovnoj slobodi,nakon 9,5 godina provedenih u zatvoru zbog prevara i silovanja. Veštaci su na poslednjem suđenju utvrdili da nije duševno oboleo, ali da ima psihopatsku strukturu ličnosti te da je velika verovatnoća da će delo ponoviti.

I nakon te dijagonoze očigledno je da nešto suštinski ne štima jer je u oktobru ove godine uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično delo proganjanje.

- Ako veštače tokom postupka i utvrde da je neuračunljiv ne bi dobio ni zatvorsku kaznu, a to je jedina mera koja je trajna. U slučaju da je neuračunljiv to se proverava na svakih godinu dana - objašnjava nam Veselinović.

Moguće mere

Nije mesto dizanju panike, naročito za svaki pojedinačni slučaj, već ukazivanju na širok prostor za promenu i napredak u zakonima. Potreban je i sluh sistema za realne potrebe i rasprava stručnjaka iz više oblasti. Odavno Evropa ne živi podeljena u plemenskim društima, pa tako ni u Srbiji ne treba "da se diže kuka i motika" i pravda uzima u svoje ruke.

Vreme je i da se silovanje ne shvata ni kao puko seksualni čin i shvate više fizičke i psihičke posledice koje ostavlja na žrtvu.

Deo pravnika u Srbiji stava je da povratnike treba značajno strože kažnjavati nego za bilo koje drugo jer se pokazalo da ih zatvor neće popraviti, te bi trebalo da budu sklonjeni iz društva.

Zasad, Krivični zakonik u Članu 178 određuje kazne za čin pod upotrebom sile ili pretnjom ubistvom od 5 do 12 godina, ucenom 2 do 10, ako je nastupila teška telesna povreda, naročito poniženje, trudnoća ili je prema maloletniku 5 do 15 godina, a sa smrću žrtve ili obljube nad detetom najmanja predviđena kazna je od 10 godina.

Moguća predložena mera koja ne uključuje dugotrajnije zatvaranje u predviđene institucije bila bi periodična psihijatrijska procena ili javljanje određenom nadzorniku. Postojećih rešenja u drugim pravnim sistemima je više.

Registar seksualnih prestupnika postoji u više zemalja, a jedino je javno dostupan u Sjedinjenim Državama gde je na udaru kritičara koji su mišljenja da je kontraproduktivan.

Biznis inajder naveo je neke od obaveza u SAD oslobođenih seksualnih prestupnika:

1. Zabranjeno konzumiranje alkohola

2. Ne smeju da poseduju kompjutere

3. Nošenje GPS nadzornih uređaja doživotno

4. Periodično podležu poligrafskim testovima

5. Zabrana stanovanja, na primer, 2.000 stopa od parkova i škola

6. Obavezni su da osobama sa kojima imaju polne odnose napomenu da su osuđivani zbog seksualnih prestupa i prijave svojim nadzornicima da imaju novu vezu sa partnerom

7. Hemijska kastracija

 

Komentari (1)

slađa

05.12.2018 23:38

Zar je moguće? Šta stručnjaci predlažu u ovakvim slučajevima kada se višestruki počinilac nađe na slobodi, a nije uvedena doživotna zatvorska kazna.