Struja
Dejan Briza
Solarni paneli, Foto: Printscreen/YouTube

"Pre nekih 10 godina prisustvo obnovljivih izvora energije u Srbiji, pogotovo solarnih sistema, uopšte nije obećavalo. Dugoročnog sistemskog pristupa nije bilo, osim stidljivog Fid-in programa koji je predvideo samo 10 MW solara", ocenjuju Branko Živković iz kompanije Sunčica i Andrija Petrušić iz kompanije Energia Gas and Power.

Zašto je Nacrt zakona dobra vest?

Kako navode naši sagovornici, sporadični projekti instalacije solarnih elektrana za sopstvene potrebe su ranije jedini bili na raspolaganju za one koji se bave ovim biznisom. To je, dodaju, variralo od malih elektrana od 2 kW za vikendice do 100+ kW za firme koje su želele da sebi smanje račune za struju.

"Ono što ljudima nikad nije moglo sa sigurnošću da se kaže, to je šta mogu od svega toga da očekuju, s obzirom na to da je period otplate za ovakve investicije bio dosta neizvestan prvenstveno jer u tom trenutku nismo znali u kom smeru ide razvoj enegretskog sektora u Srbiji. Prvi pozitivni pomaci se vide 2017. godine kada EPS usvaja novi Pravilnik o radu distributivnog sistema, što uliva nadu. Sada i oni prepoznaju priključenje elektrana za sopstvene potrebe. Može ozbiljnije da se radi, može investitorima da se da nada da nije sve tako uzaludno. U međuvremenu, formirano je i tržište električne energije, simbolično su se pojavili privatni snabdevači električne energije, koji objektivno ni sami nisu znali u šta su se upustili, ali je dobro da su tu", kažu Živković i Petrušić.

Dolazimo do Nacrta zakona o OIE, koji je ovih dana na javnoj raspravi.

"On predstavlja pravo osveženje kako za nas koji se bavimo izgradnjom elektrana, tako i za privatne snabdevače električne energije. Ovaj zakon daje jasne smernice šta možemo da očekujemo u bliskoj budućnosti u pogledu podsticajnih mera, kako kroz subvencionisane cene električne energije, tako i podrška malim instalacijama kroz relaksaciju procedura, uz neizbežno neto merenje, koje nije jasno navedeno u nacrtu Zakona o OIE, ali se nazire", objašnjavaju za naš portal.

Šta podrazumeva neto merenje?

Zakon o OIE zvanično uvodi novog aktera na tržištu električne energije – kupca-proizvođača ili prozjumera (eng. prosumer, nastalo od reči producer=proizvođač i consumer=potrošač).

"Tehnički posmatrano, interesantno je da ovaj entitet menja svoje svojstvo na mreži u zavisnosti od potreba u realnom vremenu. Kada nema dovoljno energije iz sopstvenih kapaciteta, dopunjavaće svoje potrebe iz mreže. Sa druge strane, u trenucima kada je proizvodnja veća nego potrošnja na lokaciji, višak električne energije biće isporučen u mrežu. Ono što predstavlja izazov je obračun koji treba da prati kupca-proizvođača. To je u nacrtu Zakona definisano samo jednim izrazom u Članu 59 koji kaže: 'Kupac-proizvođač ima pravo na umanjenje računa u narednom obračunskom periodu, odnosno na naknadu od strane snabdevača za višak električne energije koje isporuči u elektroenergetski sistem'. Ovo ne definiše jasno da li se naredni račun umanjuje u delu utrošene električne energije - neto merenje, ili se na kraju računa javlja obračun energije koja je predata u mrežu kao iznos za umanjenje završnog računa – neto obračun. Verujemo da će podzakonski akti dati potreban epilog", poručuju sagovornici B92.net.

Šta to tačno znači?

"Jednostavno objašnjeno, kod obračuna sa neto merenjem: ukoliko se jednog meseca potroši 600 kWh, a proizvede 1000 kWh, 400 kWh će se preneti u naredni mesec, kao megabajti kod mobilnih operatera. Može se smatrati i da se tih 400 kWh virtuelno skladište da bi se koristili kasnije po potrebi. Ono čega će sigurno biti je period preseka - u Crnoj Gori je to april, kada se anulira sav višak koji do tada nije potrošen. Smatramo da je takav model i više nego korektan jer energija koja se najviše javlja kao višak leti ostaje na raspolaganju tokom zimskog perioda", pojašnjavaju.

Koliko sve to košta?

Prema rečima Milana Šuputa iz firme Stukturcom, solarni sistemi koriste se u dve varijante – za objekte koji nemaju struju (solarni kompleti) i one koji je već imaju (solarne elektrane).

"90 odsto prodaje odnosi se na prvi slučaj, kada se najčešće radi o vikendicama koje je skupo priključiti na struju. Postoje tri vrste panela, mi koristimo polikristal panele, a sistemi koji se ugrađuju sastoji se, dakle, od pomenutih panela, regulatora punjenja, baterija i invertera. Konfiguracija se vrši prema tome kolika je planirana potrošnja energije, to jest - koliko ljudi će biti u prostoru, koliko kućnih aparata se koristi, koliko dugo će se boraviti u objektu (vikendom, sezonski, svaki dan...) i slično", navodi Šuput.

Na pitanje kada se ugradnja solarnih panela isplati, poručuje da se u tom pogledu najčešće radi o slučajevima kada za dovođenje struje u kuću treba izdvojiti 5 ili 6 hiljada evra, a energija iz solarnih izvora se može obezbediti za, na primer, 2.000 evra.

Za one objekte u kojima je već sprovedena struja, invertor se spaja na postojeću instalaciju.

"Tada treba napraviti računicu koliko trošite – ako je vaša potrošnja, na primer, 1 kilovat na sat i ako je proizvodnja energije tolika, bićete na nuli. Ako vam je proizvodnja tolika, a trošite 1 kilovat i 100 vati na sat, tih 100 vati uzeće se iz elektromreže", navodi.

Isplativost se, dodaje, pokazuje kroz 6 do 10 godina.

"Najbrže se isplati velikim potrošačima, onima koji često troše energiju u takozvanoj crvenoj zoni", napominje Šuput.

Ako za primer uzmemo domaćinstvo sa prosečnom potrošnjom električne energije od 300 do 400 kWh mesečno, u kući od stotinak metara kvadratnih, Živković navodi da je računica sledeća:

"Za te potrebe trebalo bi, prema novom Zakonu, koristiti petokilovatni solarni sistem koji bi naplatu korišćenja energije iz drugih izvora trebalo da 'svuče' na nulu. Takva investicija, podrazumevajući i ugradnju, košta oko 5.900 evra sa PDV-om, a isplati se posle 7-8 godina", kaže on.

Višak energije

Živković ističe da je praksa da se solarni sistemi i dalje konfigurišu tako da ne stvaraju višak energije, jer prema trenutno važećoj regulativi proces proizvodnje solarne energije u domaćinstvima nije zadovoljavajuće uređen, a pomenuti novi Zakon bi ovo pitanje rešio time da se sav višak obračunava u odnosu 1:1, to jest, po ceni koju država inače naplaćuje za potrošnju struje.

Šuput, naime, poručuje da je trenutno procedura za dobijanje saglasnosti za predavanje struje elektromreži - komplikovana i neisplativa, te se malobrojni upuštaju u to.

"Zato se koristi limitator, kako se višak energije ne bi vraćao u mrežu", pojašnjava naš sagovornik.

Sve navedeno stoga nameće zaključak da je za proizvodnju energije ovim putem, u okviru domaćinstava, najbolje sačekati da upravo pomenuti novi Zakon stupi na snagu.

BONUS VIDEO:

 .

Pročitajte: